Mihajlo Mišo Hrastov već skoro 20 godina prolazi tešku kalvariju. Pravosuđe članice EU, zemlje koja je to u međuvremenu postala dobiši najviše ocjene za svoje sudstvo, sve to vrijeme nije u stanju donijeti pravorijek u slučaju Koranski most. Kriv je? Ili nije? O tome neću ovdje, to moraju reći oni koji su za to jako dobro plaćeni.
U isto vrijeme čitam na redditu raspravu o Obaminoj odluci da je sasvim normalno da vojne vlasti zatvaraju civile, da američki državljani mogu biti izručeni, recimo Saudijskoj Arabiji, kako bi ih se tamo mučilo metodama nedopuštenim u SAD, da zatvaranje može biti na neodređeno vrijeme, bez odvjetnika, čak i bez podizanja ikakve optužnice. Zamislite, američke tajne službe imaju pravo reći: «Zašto smo optužili i zatvorili čovjeka može biti državna tajna, a to se ne priopćuje ni sudu ni optuženiku». Od ovoga se samo može napraviti korak dalje – smaknuće na kućnom pragu – čisti SS truppen.
Pit, i to je Amerika. I pravo je rekao Traven: «U zemlji gdje dižu ogromne kipove Slobodi, Slobode nema niti za lijek». A i mi smo sasvim u trendu. Sudimo nekoliko decenija, na neodređeno.
Izvješća o ljudskim pravima i slobodama govore da ona opadaju zadnjih 10 godina i da zapravo nikada nije bilo gore. I onda čitam slučajeve, koji se nisu dogodili u nekakvoj Indoneziji ili Nigeriji ili pak Kini koju često prozivaju. Već u SAD-u, najvećoj slobodi i demokraciji. Kemijska sredstva protiv mirnih prosvjednika, policajci ubijaju na cesti vojnoga veterana, nitko ne odgovara, batinanja i zatvaranja radi verbalnih delikata… Moj favorit i dalje je crnac koji je za pljačku banke u kojoj je uzeo 100 dolara dobio osam godina, dok je lopov s Wall Streeta, ugledni bijelac, za pronevjeru 100 MILIJARDA dolara (koja je tisuće njegovih sunarodnjaka otjerala u beskućništvo) dobio – 5 mjeseci.
Ljudi, što se nama to događa na ovome svijetu? Bez obzira koliko bili žučni u raspravi, i oni ljudi koji su ubijeni na Koranskome mostu imali su svoja ljudska prava. Iako su možda na mostu bili da ukinu ljudska prava drugih. Kao što je pravo na život. Ali, to ljudsko pravo na suđenje, neovisno, pošteno i nadasve u razumnome vremenskom roku ima i Mišo Hrastov. Ovo ne da je sudsko maltretiranje, ovo je nesposobnost za koju netko treba završiti u zatvoru.
Ali, što se ja čudim, pa u Hrvatskoj ionako nitko nikada nije odgovoran ni za što. Pa pogledajte broj pravomoćnih presuda za korupciju. Još se spore ima li jedna ili dvije, nakon što je krdo opljačkalo zemlju, pa nam sada zato dižu PDV, umjesto da ekspresno sude kriminalce i uzimaju opljačkano.
No, još me nešto povuklo da napišem koju riječ o ovim temama.
A to je ono što se događalo oko rukometnih avantura Hrvata po Srbiji. I kaže najveći dio ljudi: «E, sada su Srbi pokazali kakvi su». Dakle, huligani naprave ogromne svinjarije, pa su opet svi Srbi isti. A to tvrde i mnogi tamo preko, pa Hrvati kolektivno odgovaraju kada huligani bace auto srpske registracije u more (jedne godine su bili toliko glupi da su bacili u more i Talijana iz Bergama – BG). I tako vam ide ta spirala mržnje, koja odgovara samo kriminalcima, kako onima na ulicama u noćno doba, tako i onima sa kravatama koji su se obogatili na ratu. I koji vas i dalje huškaju, svakodnevno, zato da pravda ne bi došla na vrata njihovih viletina koje su tobože sagradili plaćama od 20 somova kuna.
Sadašnji ministar branitelja Fred Matić i njegovi prijatelji često su pričali kako su Vukovar u redovima HV branili i Srbi. Kako tu nikome ne pada na pamet da je i to lice Srba, ako već dajemo značajke cijelome narodu na temelju pojedinaca. Pa i u Karlovcu bi se neki mogli malo prisjetiti kako su mnogi Srbi, sasvim dobrovoljno, bili u redovima hrvatskih branitelja. Neki su i poginuli, neki su ranjeni. Kako se takve stvari zaborave?
Nadalje, mnogi su Srbi u Srbiji, tijekom toga rata, bili protiv režima. Mnogi su dezertirali, morali su bježati iz svoje otadžbine.Mnogi su prisilno novačeni, pa su i nagrabusili u Hrvatskoj, iako tu nisu ni htjeli biti. A što tek reći o onima koji su u strahu, racionalnom ili ne, morali zbrisati iz Hrvatske?
I na kraju da, neki su Srbi sasvim fino nasjeli nacionalističkoj politici režima, pa su mislili da se u Bosni i Hrvatskoj bore za nešto dobro za svekoliko srpstvo. A možda su u međuvremenu i oni skužili da su ih napujdali kriminalci koji su danas ugledni građani, jer imaju jako puno love, a koju su kao slučajno baš tada zaradili – dok su drugi krvarili «za krst časni i slobodu zlatnu».
Jako puno sudbina. Jako puno slučajeva. Mogao bih opisivati danima. Ali, umjesto toga, vraćam se misli spomenutog Bericka Torsvana Travena, koju prenosim prema sjećanju: kapitalisti jako vole nahuškati radnika na radnika. I dok oni ginu u iluzornim borbama, huškači vladaju i kradu.
Do kada robovati toj spirali mržnje na Balkanu? Najbolja ilustracija te gluposti je idiot koji je u mržnji na Hrvate, gađao Balića, pogodio Šešuma, onesposobio čovjeka za finale, Srbija izgubila od Danske (baš zbog toga, kaže trener Vuković). Dva se svađaju, treći profitira. I baš me zanima hoću li u Hrvatskoj vidjeti ijednog političara, koji će u slučaju Miše Hrastova reći – e, pa dosta je, moramo biti uređena zemlja. Zemlja pravosuđa, ljudskih prava i sloboda. Mislim da neće niti jedan. Treba ispunit formulare za saborsku penziju. Treba krasti. Treba zamagliti stvari. Za to vrijeme malo huškat na Srbe.
To je nacionalni interes.