Promotrimo demokraciju na karlovački način. Kandidat Damir Jelić iz redova HDZ-a najprije prikuplja potpise potpore. Kao da ima barem deset protukandidata, pa mu trebaju. I valjda u radno gradonačelničko vrijeme, ali nisam ja inspekcija rada.
Onda otkrivamo da ugledni kandidat nema protukandidata. Pa nije jasno čemu onda potpora. Od jednog – jedno. I svi jedinstveni. Kao da je negdje 1953. I gle čuda – onda ga izaberu. Koristan alat je pri tome bio «šalabahter» sa poželjnima i nepoželjnima. Pa trener bira bekove i veznjake… A neki su svejedno. usput risali okolo, pa su im listići bili nevažeći. Ali, sada treba provesti diferencijaciju, otkriti neprijatelja koji je onemogućio pobjedu sa barem 107 % glasova.
Ali, ipak je to veliki korak za unutarstranačku demokraciju u HDZ-u. Nisu glasovali mrtvaci, nego živi ljudi. I nije bilo potpore iz dijaspore. Istina je da se o izvješću Šefa nije raspravljalo, da nema planova, vizija i sličnih gluposti, ali to je tako europski; pa i u europarlamentu nema rasprave. Samo «Zna se».
I onda mi na pamet pada zaključak: kako stranke sa takvom unutarnjom demokracijom misle predstaviti sebe kao borce za demokraciju u Hrvatskoj? Kakva je to hrvatska međustranačka demokratičnost, ako je unutar stranaka jednoumlje i staljinizam? Zato, ponajprije ekonomski, ne idemo nikamo. Nije uspjeh izvoziti. Nije uspjeh urediti grad. Uspjeh je maknuti Vukelića.
Izboru tipa «Gospon, bute čaj ili kavu, a čaja je baš nestalo» prethodio je obračun u visokim političkim arealima. U nebeskim visinama gdje smrtniku pristupa nema. U stilu: «Fala ti kaj si me lansirao, sada si prošlost». I to je tzv. karakterna preporuka. Podsjeća me to na ljude koji se žene ljubavnicama. Njima je najbolja preporuka za budući brak to što su varale bivšeg muža. Pa kad prevare i njih, eto kuknjave kako nisu znali. I sada mi na sljedećim lokalnim izborima neka izaberemo super lojalnoga Jelića za gradonačelnika.
Uz to, baš nekako u isto vrijeme sa ovim «izborima», obilježavala se 40. obljetnica pojave filmske trilogije «Kum». Oh, kako simbolično. Ljubljenje prstena je globalna pojava u suvremenom svijetu.
Ali gradonačelnik sa izraženim političkim hobbyjem nas je potom nečemu naučio. ON ima nesreću da je gradonačelnik u vrijeme krize. Nema love. Proračun pada sa rekordnih 218 milja na oko 160 (kažu zloguki proroci). I tome je kriv slom na Wall Streetu, koji ima dionice u željezničkoj stanici zvanoj Čežnja, bazenima, hotelima i ostaloj karlovačkoj moćnoj infrastrukturi. Gdje vrtići koštaju više od 10 milja, a obična raskrižja cirka tri i pol. Gdje si za cijenu grijanja Toplane možeš priuštiti tajlandske masažerke i turske trbušne plesačice da te zagriju. Ali smo slijedom logike MI sretni što ga imamo. Gradonačelnika. Koji sam vrag išao u Guatemalu, propuštam životnu sreću.
Čitam o Jastrebarskom i uspjehu tog gradića u svjetskim razmjerima. Tamo nema krize. Ali ima gradonačelnika i uspješne uprave. A i nije daleko za preselit se. I prestati živjeti u karlovačkim tlapnjama o ponavljanju nekakvog zlatnog doba.
U Karlovcu su nam ostale ovakve pitijske rečenice, citiram: «Od ovog trenutka, pa nadalje, na razini grada Karlovca ne postoje više nekakve HDZ-ovske koncepcije niti išta slično, već postoji nešto što mora biti integrirano u koalicije, opozicije, u interesu svih.»
Htio bih skužiti kako HDZ-ovskih koncepcija nema, a najvažnija stvar na svijetu je biti na čelu HDZ-a. Ili je to ona Tuđmanova «državna politika»? Koje se svi mi građani, svako na svojem radnom mjestu imamo pridržavati, njozi klicati, pa i kada krenu redukcije. To je naše novo samoupravljanje i nesvrstanost. Samo, nikako dobiti informaciju što je to «nešto». Razvoj i uspjeh sigurno nije. Ali veseli što je opozicija u pluralu, toga nema na svijetu.
Onda, opet «nešto» u Toplani. «Ovu sezonu grijanja smo uspjeli nekako završiti, no ako se nešto ne odradi sljedeća je vrlo upitna.» – kaže naš gradonačelnik. Potom prezentira proteklu sezonu grijanja kao uspjeh NASA-e kojom on rukovodi, kao čudo ravno sa dvadesetak tisuća ukazanja Gospe u Međugorju. A «nešto» opet izmiče, što je to? Pa plaćamo te da znaš. Reci ti nama, kakav je plan za Toplanu? To je tvoj posao, a ne šalabahteri po stranci. Dogovoriti izostanak sljedeće zime? Zaustaviti rotaciju Zemlje? Prijeći na plin koji poskupljuje? Dofurat onu toplu vodu iz Rečice? Sa toliko učenih/plaćenih savjetnika, vjerujem da razmišljanja i jesu tu negdje.
Racionalizacija. U zanimljivom članku saznajemo da racionalizacija u Toplani već traje, te da je njezin rezultat 50 milja kuna dugova. Gdje je lova za održavanje i koga je HDZ tom lovom održavao, ostaje misterij. Bajić nema cajta za to, on prilagođava zakone. Dakle, racionalizacija u opreci s pojmom «ratio», razum. Nemoj nas više racionalizirat. Košta, brate.
Nije samo Karlovac. Ludilo je posvuda. Tamo gdje nitko ne ferma radnika koji štrajka glađu, tamo gdje gazda kupuje bijesni «Audi» dok radnicima veli da plaća nema, tamo gdje u tobožnjim demokracijama udaraju pendreci i puštaju se suzavci, gdje su mirni prosvjednici proglašeni teroristima, svuda gdje prisluškuju, otpuštaju, deložiraju, nadziru medije, sude bez prava ili uopće ne sude lopovima. Gdje državni odvjetnik, umjesto da primjenjuje zakone, prilagođuje ih svojoj volji i ne odgovara. Gdje svećenici tvrde da su izvan zakona. Gdje su i dalje jako dobro plaćeni političari čiji rezultati su doslovce nikakvi, zapravo konstantno štetočinski. I što duže te paralaže budu trajale, biti će teži završni globalni showdown, do kojeg neminovno mora doći. E, to je nešto.