Hrvatskoj je vladi sasvim normalno u opljačkanoj zemlji, kao važnu mjeru oporavka uvesti podizanje PDV-a i cijena, uz hrpu demagogije, umjesto potražiti, pa i uhititi krivce. Naravno, nacija mora vjerovati, poput glupih Amera koji puše priču o jednom atentatoru na Kennedyja, da je sve uradio goloruki Sanader uz hrpu bio-robota koji se od svega sjećaju jedino toga da im je krađe naložio Gospodar Satova. Veselo. Dao bi se od toga snimiti film. Za predškolski uzrast.
U film dodam onog mesara kako Šukiju nosi dvajst kila krvavog mesa i eto ti horora.
Gradskom je poglavarstvu i samome gradonačelniku sasvim normalno da se umjesto krivaca za Toplanu, sve te dugove, curenja, dotrajalost, raji ponudi restrukturiranje koje i je dovelo do 55 milja kunića duga, malo vjerskog eskapizma i političkog populizma tipa «idemo dalje». A oduševljenim vjernicima, pardon, vjerovnicima umjesto keša – udjeli u tako uspješnoj firmi. Juhajhaj! Mađari iz INE će se odma učlanit u kakav klub «ban Jelačić». Netko je gledao previše «Gusztava».
No dok se i Sanader i ban, pardon, Jelić nalaze na političkoj vjetrometini, skrenimo naš smjerni pogled malo dalje, u mirne i tople, sigurne foteljice u zavjetrini, na ljude koje nitko ne spominje jer ih i nema po čemu spominjati. Jer, vjerovali ili ne, i dalje ima zakutaka u kojima se runi i po trideset milja plaće, pa i više, ni za kakav rad, ni za kakve rezultate, a sve usred strašne krize iz koje će nas izvući baka Marica, pod uvjetom da redovito plaća struju i manje mobitelira.
Takvi recepti mogu pasti na pamet samo Čačiću, koji se već dokazao na vlastitoj firmi. A mogao bi se primiti posla po firmama u državnom vlasništvu. Koje plaćamo mi građani.
Pa bi Čačića mogli pješice privesti (benzin je skup, baćo) do tzv. gospodarske komore. Kako je padalo moćno hrvatsko gospodarstvo tamo su se vozili sve bješnji auti, pa sam ponekad mislio da je šef komore vlasnik firme sa bar 2000 zaposlenih. I to uspješne. Ali nije. On je samo nesmjenjivi šef orkestra na Titanicu, koji gudi o ekonomskim neliberalnim teorijama i uspješnim simpozijima na kojima je potpisano barem milijun ugovora koji Karlovcu i Županiji donose hrpetinu radnih mjesta. Više od broja birača, što je opet više od broja stanovnika. Koje nitko nikada nije vidio. Plaća ista ili veća. Nitko se ne usudi ni zucnuti. A glavni gospodarski uspjeh je kad u Karlovac dođe kakva dućančina, zaposli 20-30 ljudi na radno vrijeme od 10+ sati uz minimalac. I onda gradonačelnik asfaltira okolo jer je to javni interes. Da privatnik raji lakše izgrebe i dno novčanika. Ali i benzin je rekoh skup, baćo.
Tu je sasvim legitimno tzv. «Švicarsko pitanje» koje glasi: a koga boga imate ministarstvo gospodarstva i komore, kad nemate gospodarstvo. A ni sudstvo, dodajem.
Prošetajmo se s Čačićem i do «Croatija osiguranja». To je naša osigurateljna kuća, vlasništvo naše države nastale na krvi i patnjama branitelja. Huraaaaa. I tamo je ugodna zavjetrina, plaća jako dobra, dok su rezultati ove naše podružnice najgori u Hrvatskoj. A nekadašnji i sadašnji šefovi listom ugledni građani, čija su imanja rasla dok su rezultati rada bivali sve gori. Vjerujem da se ni grad Karlovac tu ne bi osiguravao, usprkos naputku Vlade da mora, jer i tamošnji lisci znaju s kime se ima posla. Privatne se firme ionako osiguravaju kod stranaca. Kako i zašto, tek valja istražiti. Ali nije HDZ, a neće ni SDP, jedna je zajednička neoliberalna stranačka stega.
Ima još tih zavjetrina po gradu i županiji. Šefovi raznih poduzetničkih zona u koje nitko ne dolazi otkad ih je otvorila Kosorica, magovi još neizgrađenih centara za upravljanje otpadom na ful plaćama, razni stručnjaci za EU i njezinu alibabinu pećinu s poticajima, pa čak i ustanove za zapošljavanje koje statistiku mogu poboljšati samo brisanjem živih ljudi. Listu možete nadopunjavati u komentarima, jer svakako i sami znate za dosta slučajeva «istraživanja ruda i gubljenja vremena», gdje su plaće super, vrijeme pretežno sunčano, ima se, puni smo diploma i sanaderovske «izvrsnosti», vozimo se na tuđ račun i fino mirišemo. A cijela stvar zaudara.
Zaudara to što smo na javnoj kopanji, a ponašamo se kao da su to naše privatne firme, zar ne?
Ali, reći će oni, to zavist zbori, pa mi puno dajemo gradu Karlovcu. Jel’da? Naprimjer, vratimo se u sigurnosno «Croatia osiguranje». Svi obrasci ove kuće tiskaju se u – Osijeku! Naravno, u Karlovcu nema žive tiskare. Sada će se graditi stanica za tehnički pregled vozila. Gradi splitska firma koja nije osigurana u CO, jer nisu ludi. Ali, rado će dignuti dobar posao s lakoćom, jer u Karlovcu nema građevinskih firmi. Jok. Osim poneke koja je i osigurana u istoj filijali, o čemu šefica pojma nema, a koja će najvjerojatnije povući svoju oveću policu i uveličati šefičine poslovne uspjehe. Pa prestanite više toliko davati Karlovcu…
Naravno, to što ja vidim iz Guatemale (10.000.000 metara), ne zanima ni Županiju (30 m) ni grad Karlovac (250 m). Jedino se uprava CO malko potrudila, pa je nesmjenjivoj šefici poslala šefa prodaje, koji zadnjih mjeseci uspjeva spasiti plavi Titanic sa Zrinskog trga. Svojim talentom, znanjem i sposobnošću. Da zaradi šefici plaćurinu, kad je već nesmjenjiva.
I tako to ide. Skuplji plin kao mjera za spas kompletne katastrofe. Tibokca, nemreš se ni udušiti! Ali možeš čestitati Praznik rada. Jednima rad i borba za goli život. Drugima Praznik. Kao i svaki dan u njihovim javnom lovom dobro nafutranim životima.