Kao što smo već izvijestili, Radio Karlovac danas slavi 50. rođendan i uz Karlovački tjednik – osnovan na oslobođenom teritoriju u susjednoj Sloveniji još u 2. svjetskom ratu – najstariji je živući karlovački medij. U davnim boljim danima oba su bila i svojevrsni inkubator kvalitetnih novinara koji su kasnije punili redakcije nacionalnih dnevnika, radijskih postaja i televizije, danas tek teški “bolesnici” na umjetnom disanju koji se slabo snalaze u tržišnim uvjetima. Doduše, Radio Karlovac i Karlovački tjednik bi, baš kao i niz medijskih privatnih pokušaja u posljednjih 22 godina, odavno bili pokojnici da nije bilo financijskih pomoći iz proračuna.
Ne treba gajiti iluziju, nerentabilni su bili i u vrijeme socijalizma unatoč monopolističkom statusu na lokalnom novinarskom nebu. Ali, za razliku od danas, kao što je vidljivo u tekstu koji donosimo, politika im je pomagala minimalno. U demokraciji gdje svijet kao da počinje sa svakom novom vlašću, svake četiri godine, politika je odriješivala kesu, ali imenovanjima vodstava po političkoj liniji istovremeno lijepila flastere na novinarska usta i na neki način ubijala vlastite medije. Danas Radio Karlovcu nad vratom visi mač od 665 tisuća kuna duga zbog jedne konkretne loše političke odluke, a Karlovačkom tjedniku također zbog druge; megalomansko-stupidnog projekta dnevnika u režiji vladajuće stranke. Još gore, u demokraciji su karlovački mediji na proračunu zbog političkog zauzdavanja postali povijesno nesignifikantni, da ne kažemo kritički impotentni. Kuburili su oni s financijskim sredstvima i prije rata, no tad su urednici i novinari imali dovoljno integriteta da zbog situacije prozovu vlastite vlasnike i financijere čemu je dokaz i komentar na naslovnici Karlovačkog tjednika iz 1972. Na snazi je bio verbalni delikt, ali je kritika bila uobičajen način javne komunikacije. Sad je sloboda riječi zakonom garantirana, ali paradoksalno, tekst i tako blagog kritičkog tona, svojevrsnog verbalnog hodanja po jajima – kakvog je prije 40 godina na naslovnici Tjednika potpisao Nikola Nina Perić – danas nije moguće pročitati u gradskom glasilu.
“Štednja”, Karlovački tjednik, 12. listopada 1972.
Namjerno sam onu riječ “štednja” stavio u navodnike. Pala mi je, naime, dužnost da vama čitaocima objasnim zbog čega smo u ovom broju “kraći” za četiri strane. Cijelo smo ljeto, kako znate, objavljivali prilog poznatih svjetskih agencija sa zanimljivostima iz cijelog svijeta, križaljku, savjete za vozače itd. Željeli smo vam pružiti i malo korisne zabave.
Kad smo međutim, sveli naše ljetne račune, vidjeli smo da nas je taj prilog stajao više od dva stara milijuna. Kratak sastanak kolegija i odluka – moramo ukinuti prilog. Do kraja godine on bi nas stajao daljnja tri milijuna starih dinara. Napravili smo i godišnju računicu: četiri strane Tjednika stoji našu redakciju 13 milijuna starih dinara godišnje. Zbog ilustracije, toliko novca dobivamo godišnje za izdržavanje cijelog lista i programa Radio Karlovca. Eto, zašto sam u ovoj ispričnici stavio riječ “štednja” u navodnike. To je iz uvjerenja da štedimo na krivom mjestu.
U prvom polugodištu Tjednik je (kao ekonomska jedinica) imao gubitak od 6,8 milijuna starih dinara. Svaki broj lista koga čitate stoji nas već u tiskari 107 starih dinara, a vi ga plaćate 100 starih dinara. Ostatak namičemo iz raznih izvora od kojih je pomoć društveno-političkih organizacija i zajednica najmanja. A zašto? Čini nam se da je tako uvriježeno od postanka lista. Svima izgleda normalno da gradske novine moraju biti siromašne. Da bi ostali dosljedni tome, ove godine ni Radio Karlovac nije prošao bolje. Podsjećam da je na početku godine 26 zborova birača glasalo za to da Radio dobije kredit od 40 starih milijuna, ali je na kraju ostao izigran. Najlakše se bilo “izvaditi” isprikom da nema novca, ali sam uvjeren da ga je u to doba bilo. Štedimo na krivom mjestu.
Pripremio Tihomir Ivka