Stvarnost je zeznuta. Ona se uvijek drzne demantirati Svete Istine koje izlaze iz ustašca naših političara na svim razinama.
Vlada hoće pokrenuti Hrvatsku (zadnji koji je to ispalio sada je na sudu). Pokretanje se sastoji u ideji da će se putem poreznih obveznika vratiti sve što je pokradeno. A pokradeno je na više načina: prvo pretvaranjem društvenog u državno i potom privatno vlasništvo, krađom iz proračuna, krađom putem reketa, dovođenjem stranih banaka i kompanija uz provizije, sveopćom neodgovornošću i nekažnjivošću. No, to ćemo amenovati.
Aktualna se vlast i ne trudi; njezinog programa nema, a Plan 21 se može opisati kao zaštita Tuđmanovog teniskog partnera represalijama nad radnicima i građanima. Kopernikanska misao da valja prvo pohapsiti lopove u ovoj se Vladi nije dogodila. Parafrazirajući nekadašnju parolu bivše vojske: Vlada stoji u stroju i na pohvalu odgovara: «Služimo neoliberalizmu i bogatim lopovima».
A tko ih je pohvalio govoreći ispred stroja? Sam Bog, američki predsjednik Obama. Za njega je Hrvatska zemlja snova, koja mora biti ponosna na bla bla i tako dalje. Pa naravno. Svaki poslovni hir Amerike je zadovoljen, hrvatski su vojnici u Afganistanu, Hrvatska u NATO paktu (bez referenduma molim), Vlada sluša i izvršava, a to što je stvarnost u koliziji s pohvalama, tim gore po stvarnost.
Jerbo, reče Pusićka, uz Čačića naš najveći borac protiv stvarnosti, u Europi ima jako puno šansi za mlade, da naprave karijeru. Ili će ostat doma pa za soma i šesto biti bijelo roblje (protivno Zakonu o radu i «prokletom komadu papira»), ili će raditi za 90 eura mjesečno u rumunjskom Renaultu, okopavati bugarske vrtove za stotku, uživati grčki ekonomski napredak, razmjenjivati iskustva sa mladima nezaposlenim u Španjolskoj, otplaćivati irske dugove, paliti aute po Parizu, gužvati se sa mafijom i smećem po Italiji itd.
Dobar primjer lokalnog permanentnog rata sa stvarnošću dolazi nam iz gradske uprave. Oni su se na svojim mrežnim stranicama pohvalili da (ni više ni manje) »Karlovac pokreće Hrvatsku», jerbo je ugledni magazin Forbes u dubokom i sveobuhvatnom istraživanju stavio grad na 11. mjesto top liste. Idem redom: «ugledni» magazin Forbes hrvatsko je izdanje financijaškog američkog glasila, lokalni kupusov listak koji se čak ne spominje na pravom sajtu Forbesa (fuš), te koji sam nema svoj sajt na netu. No, niti to ga ne bi uljepšalo. U vlasništvu je Europapress Holdinga, što je pak još bolja preporuka. Epohalnu vijest nije prenio nitko osim lokalnih medija koji su preplanjkali nemušti uradak u kojem se naravno lukavo ne kaže kako se radi o hrvatskom izdanju. Još jedan spin, i to sad već priglup.
«Karlovac pokreće Hrvatsku» je naslov koji ide u rang kaznenog djela širenja lažnih i uznemirujućih vijesti.
To što je Karlovac 11. u Zemlji Nedođiji, gdje se sve urušava, gdje predviđanja kažu rasta nema do 2014., i gdje je proizvodnja samo prošli mjesec pala oko 7 % nije nešto čime bi se pametan hvalio. Dovoljno je okrenuti se oko sebe pa vidjeti istinu; Karlovac je grad koji ne može na suvisao način organizirati čak niti grijanje građana. Ali ih može spontano trovati plinovima.
Kada pročitaš Obamine i lokalne virtualne istine, Obami je lakše oprostiti. On je negdje gdje se ne grije na našu Toplanu i ne šnjofa na politički mulj i crkotinu EU. Ali ove lokalne baljezgarije fakat je teško trpjeti. To su oriđinali. Jer one govore samo jedno: još uvijek mislimo da se može muljati, još uvijek mislimo da će ovo potrajati dovoljno dugo da se propisno nakrcamo, poslije nas potop.
Otkad sam prije nešto tjedana glagoljio o Toplani, dug je porastao sa 55 na 75 milja kuna. I očito raste. Uspjeh! Koncept bilo kakve odgovornosti stran je Hrvatskoj i Karlovcu; kao što vlada hapsi radnike dok Tuđmanov teniski partner šetka pun love, tako treba hapsiti ljude koji prosvjeduju jer umjesto epohalnog kanalizacijskog sustava imamo proizvodnju bojnih otrova. A pronaći odgovorne? Njet. Odmah se nameće usporedno pitanjce: a gdje se djede ona kaznena prijava za zemljišno mešetarenje protiv čovjeka koji se želi baviti samo čistom politikom? Gdje to nestade u bunarima mog imenjaka, jer «istina je voda duboka», kako pjevaše izvjesni utajivač poreza? Bude do ulaska u EU? Do sljedećeg prolaza Haleyeva kometa? Do Olimpijade u Burkini Faso?
Ma što se događalo u Karlovcu i Hrvatskoj, jedno je izvjesno: odgovornosti nema. Kao glavni politički problem nudi se mahanje što petokrakama što harmonikama po Kumrovcu. Pa će nas novi Mesija, koji je posjetio Karlovac, izvesti u svijet u kojem nema zločestih komunjara (s kojima je pekao zanat), u kojem je Tuđman ravan Kim Il Sungu, gdje ptice veselo pjevaju sretne što ih je dopalo da žive baš u Hrvatskoj, a Toplane jednako trule i kolektori jednako smrde. I odgovorni su jednako neodgovorni. Bujrum!
Zar već nije dosta? Zar već nije prošlo razinu groteske i pretvara se u bljutavu svinjariju? Jedan igrač pokera (igre blefiranja) mi je svojevremeno rekao: samo oni najbolji igrači znaju kada treba prestati. Istina. Recimo, Ceausescu to nije znao. Očito ni Sanader. Ima tih primjera.
Sedam milja nepostojeći bazen, sada pet i pol nepostojeća buduća firma Toplana, zar nije dosta pokera s velikim ulozima koje prevrću vrlo netalentirani igrači?