Iako ćemo se u ovom tekstu baviti Karlovcem, ovo je sveopći hrvatski mit. Samo površnim guglanjem pronašli smo slične pokušaje raskrinkavanja mita na primjeru Šibenika, Zadra, Pule, Osijeka… Odmah treba reći i sljedeće: Hrvatska je na dnu. Potučena, posramljena, ponižena. Grad Karlovac i cijelu Hrvatsku vode ljudi u koje vjerojatno nitko nema apsolutno nikakvog povjerenja, gospodarstvo je u rasulu, uskoro će biti lakše prebrojati zaposlene nego nezaposlene, a iako je pobjeći uvijek najlakše, najljepša stvar koju možemo preporučiti inteligentnim i sposobnim mladim ljudima je da pobjegnu što dalje, po mogućnosti i izvan Europe da im ne padne napamet da se vrate. Iako se, sebično, nadamo da nas možda neće poslušati i da će možda jednom napraviti nešto od ove zemlje prepune potencijala i totalne nesposobnosti.
No, ovdje će biti riječi o nečem drugom. Krizna vremena često rađaju kreativnost i upravo to se sada događa i na ovim prostorima. Jednako kako Karlovac nije usamljen u negativnoj slici, već nema grada u Hrvatskoj u kojem ne zapomažu da se “ništa ne događa”, isto tako vjerujemo da nije ni jedini u kojem se dogodila nevjerojatna eksplozija kreativnosti mladih (uz podršku i ponekog starijeg), no ovdje ćemo govoriti o onome što se tiče našeg grada.
Hrvatska apatija i pasivnost, također, primjer su koji bi već mogao ući u rječnike i enciklopedije, i to u daleko važnijim stvarima no što je ponuda kulture i zabave. Pregledavajući komentare na hrvatskim internet portalima čovjek bi rekao da samo čekamo da netko pozove na prosvjed i da srušimo sve one koji su nas doveli u ovakvu situaciju. Naravno, kada dođe vrijeme za prosvjed, odazove se deset slavonskih traktora.
Ali, kukamo vrlo uspješno. Pa tako i o tome da se “ništa ne događa”. Jasno, postoje tu i vrlo objektivna objašnjenja – grad i država su u kaotičnoj situaciji, ljudi nemaju novaca, nemaju egzistenciju, pod konstantnim su stresom i nezadovoljstvom i opuštanje je težak zadatak. No, baš zbog toga, trebalo bi imati razumijevanja i, još više, poštovanja prema sve većem broju mladih (opet: i ne samo mladih) ljudi koji se trude da stvore nešto tamo gdje mogu – na području kulture, zabave, kreativnosti.
Pa, budimo onda konkretni: u tek nešto više od četiri mjeseca ovogodišnjih “nedogađanja”, u Karlovcu je kroz Hermetiku i KAbinu sviralo 50-ak bendova iz Zagreba, Rijeke, Siska, Splita, Varaždina (plus dva njemačka benda), a gotovo svi karlovački bendovi (što donedavno nije bio slučaj) imali su i po nekoliko prigoda da se predstave publici. Kroz KAbinu je predstavljeno i 20-ak književnika i likovnih i foto umjetnika. Svirali su i Vatra, Hladno pivo, Pips Chips & Videoclips, Novi fosili, Connect…održano je još barem stotinjak “vikend svirki” na nekoliko lokacija, svakog vikenda od četvrtka do subote svira se na nekoliko mjesta, ponekad uz iznimno kvalitetne goste (američki jazzist Joe Kaplowitz, trio Li-Va-Da…). Samo u tom segmentu, oko 150 “nedogađanja” u četiri mjeseca. Održavani su pLEDsnjaci i veći partiji u Edisonu.
Iz Karlovca su u tom periodu put Hrvatske krenuli velika akcija “Zemlja risova”, olimpijska izložba, izložba zahvale vlade Japana, mladi Karlovčani pokrenuli su veliku akciju Foto dani mladih kojom su obišli cijelu Hrvatsku, Kazalište sjena oduševljavalo je i Karlovčane i publiku diljem Hrvatske, a ono pravo kazalište, istina, ove je godine malo zaspalo, no i u takvim okolnostima imalo je nekoliko lijepih premijera – prvenstveno se to odnosi na lutkarsku predstavu “Najbolji prijatelji”, ali i predstavu “Ja, tata”, bilo je i gostovanja, kao i velik broj dječjih predstava u jednoj od najljepših akcija ne samo u gradskim okvirima – “Svako dijete četiri puta u kazalište”.
Karlovac je bio domaćin i najvećem hrvatskom skupu motorista, tradicionalnim manifestacijama ZILIK, Usklik!, Proljetne promenade, održavaju se sajmovi CZM Gaza, brojne aktivnosti CZM Grabrik, praktično u svakom trenutku u gradu se može pogledati nekoliko izložbi.
Sjajni mladi filmaši priredili su odlično posjećene filmske večeri za Valentinovo, diljem svijeta osvajali nagrade za svoje filmove, a titule državnih prvaka u grad su donosili i plesači, brojni sportaši i srednjoškolci.
Za one sklonije tradicijskoj glazbi, održan je Festival tambura, brojne smotre i koncerti kulturno-amaterskog stvaralaštva. Obilježene su, naravno, i velike akcije na državnoj razini – Karlovac je bio dio obilježavanja Noći muzeja i Svjetskog dana kazališta, kao i brojni drugi gradovi, ali i jedan od samo pet gradova koji su obilježili Svjetski dan plesa.
Naravno, neizostavno smo i propustili ponešto. Nije bilo namjerno. Doista je teško nabrojati sve što se “ne događa” u, podsjećamo, samo četiri mjeseca.
Ili da se orijentiramo samo na jedan dan? Ove subote u Karlovcu je sajam filatelije i numizmatike, jutarnji urbani program u parku uz ples, izložbu mladih fotografa i koncert benda Šafl, veliki party na Starom gradu u organizaciji LED kolektiva, međunarodno break dance natjecanje KLC Most Wanted, državno prvenstvo u mačevanju, tradicionalni Buba susreti uz rock svirke – dobar dio tih događanja privući će i brojne goste iz drugih gradova.
Tijekom narednih mjeseci, da spomenemo samo veće događaje, slijede: Nepokoreni grad, RockKorana festival, Etno jazz festival, Sajam vlastelinstva, ArtiKA, Ljetno riječno kino, Međunarodni festival folklora, Karlovac Dance festival, Milenijski bal, Four river filmski festival. I opet, nema sumnje da smo nešto i propustili.
No, u konačnici postoji jedan problem. Ništa od toga neće se događati na jednoj od dvije, brojnim Hrvatima, omiljene lokacije. Fotelji i Facebooku. Samim tim, jednako kao na početku teksta spomenuti kolege iz Šibenika, Zadra, Osijeka i Pule, teško da smo uspjeli u namjeri da baš svima objasnimo da se događa izuzetno puno toga. I da na kreativnost mladih s punim pravom možemo biti ponosni. A, malo je toga na što u današnjoj Hrvatskoj možemo biti ponosni.
KAportal.hr