Nije neko čudo da se svaka nova gradska vlast ponaša kao da je povijest počela s njima. Nevino neiskustvo, okruživanje s krivim ljudima, ali i taština, nadobudnost bez pokrića, “vulgaris” neznanje…, kumuju takvom pristupu kod osmišljavanja i provođenja prostornih planova, gospodarskih, komunalnih, sportskih, kulturnih i inih strategija. Da im slika vlastite veličina ne muti percepciju otkrili bi da je topla voda već odavno izmišljena, da je prije njih bilo pametnih ljudi s jasnim rješenjima za dobrobit grada i da je bolje nadograđivati i modificirati već isprobano, nego određivati nove nulte godine i graditi “stariji i ljepši” Karlovac svake 4 godine ispočetka. I tumarati od skupe studije do skupe studije, čija ambicioznost obično posluži kao dobar alibi da se na kraju ne napravi jako malo ili ništa.
Redovito listanje starih novina navodi na zaključak da je gotovo svaki gorući komunalni problem prije 20 ili 30 godina na neki način aktualan i danas, ali tada ponuđena praktična i logična rješenja zabravljena su i prebrisana.
Za primjer odabrali smo skoro 30 godina stari tekst koji se bavi vječitom temom uređenja Zvijezde. I tada je bilo prijepora “što i kako”, no čini se da su rješenja bila nekako više u dosluhu sa stvarnošću nego danas. Doduše, to i nije teško s obzirom da svježe naručene studije za revitalizaciju Zvijezde uključuju, karikirano, rušenje pola starog dijela grada i punjenje šančeva vodom. Ironija priče je da sadašnji savjetnik gradonačelnika za društvena pitanja , povjesničar Milan Kruhek nije ni zucnuo o tim megalomanskim idejama i trošenju proračunskih sredstava, a iz teksta se vidi da je nekad davno kao stručnjak imao sasvim različite stavove o tome u kojem pravcu obnova Zvijezde treba ići. U svakom slučaju prošao je bolje od predmeta svoje brige; ništa nije ostvareno ni od malih kompromisnih rješenja u obnovi Zvijezde koje je predlagao prije 30 godina, a on i dalje zarađuje dijeleći savjete.
“Rekonstrukcija dijela Šanca”, Karlovački tjednik, 18. srpnja 1986.
U galeriji ZILIK u Radićevoj ulici do 29. srpnja bit će postavljena izložba urbanističkih planova, fotografija i maketa pod nazivom “Rekonstrukcija dijela Šanca”. To je, u stvari, prezentacija urbanističkog rješenja, odnosno optimalne rekonstrukcije Šanca u jugoistočnom i istočnom dijelu Zvijezde, koja bi se morala provoditi istovremeno s postavljanjem novog gradskog kolektora kanalizacije grada Karlovca. Autori tog urbanističkog rješenja su Ž. Žagar i Stjepan Lipšinić iz projektnog biroa “Urbanis”. Kako su radovi na postavljanju kolektora već odavno i počeli, izložba također treba informirati javnost o tome što će se dogoditi s tim dijelom Šanca. Izgradnja nove gradske kanalizacije neminovnost je, štoviše i jedan od uvjeta daljnjeg napretka grada a posebno je značajna za zaštitu voda Mrežnice i Korane. Trasa glavnog kolektora, prema projektnoj dokumentaciji, pak, predviđa opsežne radove upravo preko najsačuvanijeg dijela jedinstvenih karlovačkih šančeva. Problem je, dakle, kako taj dio Šanca prilagoditi novim potrebama, odnosno sačuvati barem minimum njegove povijesne izvornosti.
Profesor Branko Lučić, direktor Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Zagreba naglašava da je neminovnost žrtvovati izvornost jednog dijela Šanca ali to se istovremeno može nadoknaditi povijesnom rekonstrukcijom drugih njegovih dijelova. Za najveći problem, što učiniti s cijevi kolektora koja će biti vidljiva u grabi Šanca, Branko Lučić predlaže da se cijev zatrpa zemljom i ozeleni. Bit će to kamuflaža, i to ona koja je poput truna u oku, ali bolje i to nego zatrpati Šanac do visine cijevi kolektora. Milan Kruhek, viši kustos arheolog iz Povijesnog muzeja Hrvatske u Zagrebu, naglašava da su oba rješenja nužnost a ne prihvatljivo rješenje sa stajališta zaštite spomeničke baštine. Izlaz je, ako se tako uopće može i nazvati, u kompromisnom rješenju, to jest gubitak dijela historiciteta karlovačke tvrđave treba kompenzirati radovima koji bi preostali dio tvrđavskog sistema što je više moguće približili izvornom stanju. To praktički znači da bi se trebalo djelomično restaurirati tvrđavsku trasu “obnovom tvrđavskih kosina postavljanjem rubnog kamena, rekonstrukcijom širine vanjskog tvrđavskog bedema obnovom zelenog pojasa hortikulture, djelomičnom rekonstrukcijom osnovnih a sada urušenih tvrđavskih linija bedema i bastiona, uklanjanjem nasipa preko tvrđavske grabe kojima sada vodi Ruski put i umjesto toga uspostavljanjem pješačke komunikacije manjim drvenim mostom…”
Pripremio Tihomir Ivka