U Europskoj uniji se od lovnog i ribolovnog turizma inkasira oko 40 milijardi eura godišnje. Samo gospodarstvo Velike Britanije godišnje ostvari oko 15 milijardi kuna zarade od ovakve vrste turizma koji posredno ili neposredno zapošljava oko 70 tisuća ljudi i to u ruralnim područjima. Potencijal lovnog i ribolovnog turizma u posljednje vrijeme raste jer više nije ograničen samo na pušku i udicu, sve je više onih koji u “lov” i “ribolov” dolaze fotoaparatom ili po sistemu “uhvati/pronađi i pusti”.
Karlovac je prije Domovinskog rata svojim komparativnim prednostima šuma, kombinacije ravničarskog i brdovitog kraja i posebno s četiri rijeke privlačio ribiče i lovce sa svih strana svijeta. Danas, osim svijetlog primjera ribolovnog turizma na odlično uređenim bajerima na Šumbaru kamo zbog šarana kapitalaca potegnu i ribolovci iz daleke Rusije, čini se kao da su lovačka društva samozadovoljna svojom pozicijom zakupaca lovišta i ne pokazuju interes da Karlovac vrate na staze stare lovne slave kad su Talijani, Austrijanci, Englezi punili kapacitete hotela Korana, ali i ostavljali dragocjene devize.
Šume i rijeke su i dalje na istom mjestu no lovni turizam nam je pao na niske grane. Gdje je nastao problem, posebno ako se zna da su kao prvi strateški ciljevi Panonske Hrvatske – u što se uklapa Razvojna strategija Karlovačke Županije – označeni poljoprivreda, šumarstvo, lovstvo i slatkovodno ribarstvo. Koliko je poznato, u posljednje vrijeme jedino je Razvojna agencija “Karla” dio tih strategija pokušala provesti, no pokušaji zasad iz nekih razloga ne nailaze ni na odziv lovačkih društava ni poduzetnika. Tako je na primjer Razvojna agencija nedavno raspisala natječaj kojim bi dala 69 tisuća kuna bespovratnih sredstava i 20 tisuća kuna vrijedan poslovni plan za uređenje fazanerije, ali se na kraju nitko nije javio.
Fazanerija je jedan od jednostavnih načina kako ponovno pokušati privući strane lovce i na nju nadovezivati priču promocije i marketinga. Nije bez razloga prije rata Hotel Korana imao vlastitu fazaneriju u Šumbaru. Posjedovanje takve lovno-turističke infrastrukture garantiralo je da će se gosti vraćati i ostavljati novac u turističkim agencijama, lovištima i hotelima, kaže direktor razvojne agencije Viktor Šegrt.
Da u tome ima logike, dokaz je gotovo anekdoktalna priča potekla iz vodstva Kluba športskih ribolovaca Korana koji zasad mnogo agilnije privlači turiste od lovaca. Naime, iz vrha udruge se može čuti kako bi šarana kapitalca od 35 kilograma – kojeg bi prije ubacivanja u Šumbar poslikali i izreklamirali – platili desetak tisuća eura. Jer šaran od 35 kilograma jamči posjetitelje iz cijele Europe. Kao što više stranih posjetitelja na Šumbaru garantira tamo ostvareni nedavni svjetski rekord u službenim natjecanjima kad su dvojica Rusa ulovili šarana od 29,8 kilograma.
Podaci o tome kako lovni i ribolovni turizam imaju izrazito veliki značaj za razvoj ruralnog prostora Europe nisu tajna i mnoge države to koriste. Nažalost, iz iskustva s našim natječajem, čini se da osigurana sredstva u ovoj teškoj krizi nisu nikome bila potrebna. Uz to nameće nam se i pitanje kako će se onda povući novac za ruralni razvoj koji nas očekuje iz Europskih fondova, a dobivat će se po puno složenijim procedurama – zaključuje Šegrt.
Direktor razvojne agencije odbija mogućnost da svoju turističku ponudu Karlovac više ne oslanja na lov zbog smanjenih hotelskih kapaciteta i smatra to alibijem da se ništa ne poduzima. Doduše, hotela Korana više nema, ali su u međuvremenu otvoreni novi koji mogu zadovoljiti sve potrebe, od turista koji žele samo prespavati u nekom privatnom smještaju do onih koji traže komfor kakav postoji u hotelu Srakovčić.
S druge strane, ističe kako u stručnom smislu s jedinstvenim veleučilišnim programom “lovstva i zaštite prirode”, Karlovac nikad nije bio ekipiraniji za pružanje usluga u lovnom turizmu i stvaranju novih brendova na ruralnom području.
– To je samo jedna komparativna prednost više, ali i imperativ više, jer bi se u razvijenijem lovnom turizmu mogao zaposliti poprilično velik broj inženjera lovstva i zaštite prirode, šumara, veterinara, te napuniti smještajnog kapaciteta, kaže Viktor Šegrt.
U koga onda treba uprijeti prst za inerciju po pitanju lovnog turizma koji ima veliki potencijal na 445 kvadratnih kilometra ruralnog karlovačkog područja? Djelomično u državu koja nije učinila dovoljno da zakonski precizno uredi ovaj sektor, nije natjerala lovačka društva, odnosno zakupce lovišta da dio kvote divljači moraju iskoristiti za lovni turizam. U bivšoj državi taj je dio kvote iznosio 30 posto. Svakako prst treba uprijeti u lokalne lovačke saveze koji čine malo ili ništa u promocijske svrhe, a čini se da se većina lovačkih društava-zakupaca zadovoljava osnovnom djelatnošću i, karikirano, kojim butom divljači u vlastitom frižideru. Prozvati bi se dalo i turističke urede na ovom području za sustavno ignoriranje ove potencijalne perjanice karlovačkog turizma. Brošure na talijanskom/njemačkom/engleskom jeziku s ilustracijama divljači i pejzaža ovog područja bi se mogle distribuirati tu nadomak grada na pultovima naplatnih kućica u turističkoj sezoni, ali i mnogo šire, za početak preko “veza” u prijateljskim gradovima Alessandriji i Münchenu. Određeni pomaci su napravljeni s Alkom, susretom karlovačkih i lovaca iz Alessandrije, ali to je tek korak u dobrom pravcu strateškog pristupa lovnom turizmu.
– Europska iskustva iz Šestog i Sedmog okvirnog programa za znanost govore da jedan ruralni neobrađeni hektar, a njih ima ih oko 331 milijun u Europi, koji se stavi u omjer sa godišnjom zaradom od lovnog, ribolovnog turizma i ostalih aktivnosti na ruralnom prostoru u Europi vrijedi 121 euro. Kad se to pomnoži s karlovačkih 445 hektara dolazimo do brojke od preko pet milijuna eura. Dakle, potencijal je ogroman i to bez velikih ulaganja. Ali, da se ostvari trebaju se uključiti svi faktori, od ljudi sa terena do ljudi čiji je opis posla promocija Karlovca u svim segmentima, zaključio je Viktor Šegrt.
KAportal.hr