Alarmantna nezaposlenost, posebice mladih, nije ekskluzivna nedaća 21. stoljeća. I prije se naricalo nad tim problemom na koji i socijalizam nekad i kapitalizam sada teško pronalaze odgovor. U tekstu na tu temu iz 1985. godine fascinira koliko su činjenično stanje u privredi, uzroci problema i detektirana rješenja slična današnjim. I tada je bilo jasno da bez novih investicija nema novih radnih mjesta, da je balast privredi glomazna administracija, da je svijetla budućnost u proizvodnji u ionako proizvodno usmjerenoj ekonomiji, da više pažnje treba usmjeriti na malu privredu, da škole obrazuju kadrove koji su gospodarstvu suvišni. Izgleda kao da se u 27 godina promijenilo samo to Evropu danas zovemo Europa. Ali kad se zagleda u brojke, ipak postoje bitne razlike. Te 1985. godine velika je nevolja bilo to što je u Karlovcu bilo oko 1700 nezaposlenih radnika. Danas ih ima gotovo tri puta više. Također, tada su vlasti morale rješavati pitanje masovnog povratka gastarbajtera iz Zapadne Europe. Danas više nemamo tih problema; u ovu zemlju se rijetko tko vraća, a pametni mladi ljudi suočeni s podobništvom, nepotizmom, administrativnim zaprekama i općom lošom gospodarskom klimom bježe glavom bez obzira.
“Do posla teško” , Karlovački tjednik, 11. travnja 1985. godine
Nezaposlenost je jedan od najvećih problema suvremenog svijeta, pa tako i našeg društva. Prema nekim podacima, u razvijenim zemljama Zapadne Evrope bez posla je oko 25 milijuna ljudi. Zato se više Nijemci, Švicarci i ostali razvijeni “ne srame” raditi bilo koji posao, kao što je to bio slučaj prije dvadesetak godina. No, situacija se promijenila , a iskrsnuo je problem što sa stranim radnicima? Otpremnine, izgleda nisu imale očekivani efekt. Na privremenom radu u inozemstvu nalazi se oko 800 tisuća Jugoslavena. Broj nezaposlenih pak, u našoj zemlji kreće se oko milijun radnika. Naša zajednica čini i ulaže velike napore da riješi taj problem. Međutim, rezultati nisu baš zadovoljavajući. U vrijeme investicijskog embarga teško je za tako veliki broj ljudi, mahom mladih, naći posao. A, neoboriva je činjenica, da bez novih investicija nema ni novih radnih mjesta. Naročito u proizvodnim pogonima, jer – poznato je – naše je opredjeljenje smanjiti broj neproizvodnih poslova, odnosno administrativaca.
Kakav je situacija u Karlovcu i karlovačkoj regiji? Zaključno s veljačom ove godine u USIZ-u zapošljavanja Zajednice općina Karlovac bez posla je 3677 ljudi, a u Karlovcu 1743. Gledajući po strukturi, to su većinom žene (1882 – regija i 1097 – Karlovac), mladi do 30 godina života (77,4 posto – regija i 89,2 posto Karlovac) i stručni radni kadrovi (50 posto regija i 64 posto Karlovac).
Ne školuju se kadrovi potrebni privredi, već oni koji joj ne trebaju. Drugim riječima, nisu usklađeni planovi upisa u škole s potrebama udruženog rada, A nisu usklađeni jer, uglavnom, udruženi rad nema dugoročnih planova za kadrovima, pa ne zna potrebe. Zato je tako velik broj mladih i stručnih kadrova bez posla i bez prilike da će ga uskoro dobiti (kemijski i tehnološki tehničari, prodavači, frizeri, vozači, ekonomski tehničari, medicinske sestre, suradnici u nastavi, maturanti gimnazije…). Prema planu produktivnog zapošljavanja predviđeno je da su na 50 u USIZ-u evidentiranih i nezaposlenih određenih kadrova, slijedećih pet godina ta zanimanja ne upisuju. Škole to nisu prihvatile!?
Stručno osposobljavanje, prekvalifikacija, priučavanje, sezonski rad, mala privreda i udruživanje deviznih sredstava radnika povratnika iz inozemstva u društveni sektor, načini su kojima se pokušava riješiti problem nezaposlenosti. Mala privreda zapošljava i mogla bi zaposliti još poprilično radnika, ove će godine s područja Karlovca i regije na sezonskom radu u turizmu raditi stotinjak ljudi…
Međutim, u posljednje vrijeme ima problema (pada interes OUR-a i nezaposlenih) oko prekvalifikacije, stručnog osposobljavanja…USIZ nema dovoljno sredstava da sam snosi troškove doškolovanja, a sama prekvalifikacija traje prilično dugo – šest do osam mjeseci. Tako se, primjera radi, nije mogla formirati grupa za prekvalifikaciju za potrebe “Lole Ribara”, Konteksa” i još nekih radnih organizacija. Uz to, tekstilna industrija radi u tri smjene…
Pripremio Tihomir Ivka