Krajem svibnja? Nemoguće. Ili ipak… Poplava u vidu silne vode koja je bitna za svekoliki napredak u 21. stoljeću. Tako je gradonačelnik ovlaš re-brendirao Karlovac na pressici u povodu stvaranja Strategije razvoja grada Karlovca do 2020. godine. Etoga, voda, strategijska sirovina 21. stoljeća.
Na stranu to što su korporacije već uvjerile budaletine da pored pitke vode iz pipe moraju kupovati njihove plastikom okovane kapljice, i to suhim zlatom, na stranu i one Jadrankine «vode s okusom», a na stranu i to što smo borlinsku vodu bez ispaljena metka predali korporaciji Heineken (a dodali tome besplatno i ime i gradski grb).
Bitnije je tu nešto drugo. Ako me sjećanje služi, izvjesni je gradonačelnik za kojega vele da mu ime ne treba spominjati, a koji se još uvijek preziva Vukelić, svojevremeno dao napraviti dokument naslovljen «Studija razvitka grada Karlovca». Kako ne čitam tešku literaturu, pogotovo ne znan-fan (SF), nisam siguran, ali tu bi moglo biti nešto nabačeno o strategiji razvitka, o budućnosti.
Otkuda nova strategija kada se niti stare nisu držali?
Koliko puta od fakina treba kupit ciglu na cesti?
Zašto svakih 10 godina nove strategije i novi razvitci, a sve je gore?
Razočaran sam. Karlovac je grad susreta, a ne poplava. Milijuni naših građana susreću se valjda u nekoj od mnogobrojnih kongresnih dvorana, novosagrađenih, koje zjape prazne po gradskim četvrtima. A kako je tradicija kamen stanac suvremenosti, a bogoštovlje jest tradicija, svi ti susreti su ustvari religijski simpoziji. Strateški.
Teološki. Kaj će nama strategija? Jer, čovjek snuje, Bog određuje.
Dakle, objasniti tim ljudima na vlasti da je već 2012. godina, da dokument koji pokriva budućnost do 2020. nije nikakva strategija, pogotovo jer će se njegovo donošenje valjda protegnuti ili do 2015., ili – što je moje zloguko predviđanje – do nikada, jer fala bogu za godinu dana su lokalni izbori nakon kojih bi ova i ovakva gradska uprava nominalno trebala biti samo mrlja na životopisu grada.
Kako gradonačelniku objasniti da uštogljeni profe, koji svakako nisu Karlovčani ali troše k’o ruska vozila, ne mogu brendirati Karlovac, jerbo su ga kroz stoljeća već brendirali Karlovčani. I povijest, zemljopis… A taj brend su četiri rijeke, dakle te njegove neflaširane vode, karlovački slikari i istraživači svijeta, karlovačka Zvijezda i urbani duh na tankome zemljopisnom spoju Hrvatske (položaj).
Dalo bi se potom dodati još toga, ali nažalost ne i Nikola Tesla, kojeg gradonačelnik zaziva kao čobanica druga Tita u onoj pjesmi. Ne zato što je Nikola Tesla hrvatski Srbin i američki znanstvenik. Nego zato što grad na četiri rijeke desetljećima (više od stoljeća) nije učinio ništa da bi Tesla, svojevremeno karlovački gimnazijalac, bio dio gradskog brenda. Tesla je svakako morao biti više od ploče i ulice. A nije samo Tesla; tu su mnogi urbani dečki (i cure, i cure!) koje Karlovac nije obilježio, te mu ne pada na pamet obilježiti ih na pravi način.
Kao papiga ponavljam da je čudo što su skoro svi istraživači daljina vezani uz Karlovac, čak i Lerman, a braća Seljan (kao i Tesla) sjajna stvar za brending. Ali ne, mi smo grad bazena, toplana i pljački banaka. I krimosa na slobodi.
Kakva strategija, rekao bih da bi gradonačelnik preostatak svojega mandata trebao posvetiti rješenju enigme kako će se dio građana grijati sljedeće zime. A ne osnivati fantomske gradske firme novcem poreznih obveznika. A možda i napisati kraće obrazloženje na 350 stranica gdje su nestali milijuni iz proračuna. To kad već Bajić ne pita. A ne baviti se stvarima koje će se odvijati kada njega ne bude blizu kazana.
Ispaliti da je bogoštovlje temelj svega postojećega očekivano je, jer gradonačelnik ne shvaća da je njegova vjera – njegova privatna stvar. I da živimo u sekularnoj državi. I da dragi Bog nebu popravil Toplanu. I namirio, koliko već sada, mlijuna duga. I popravio ostale nepotrebne katastrofe, čija se lista svakodnevno produžava. Ili je htio reći da nam je samo krunica preostala, bokbudisnama?
Reći pak da je u svim našim tvrtkama neka inovacija koja otvara radna mjesta, stari je sukob sa stvarnošću. Inovacija primjetna u zadnjih dvadeset godina je «karlovačka zakrpa» – zapošljavanje podobnih, kad se «promijeni» vlast – ona radi isto ne skidajući bivše zakrpe, te se tako dokrpava dok uprava i gradske tvrtke rastu zahvaljujući izmišljenim radnim mjestima.
A s inovacijama privatnoga sektora, ni gradonačelnik ni bogoštovlje nemaju ništa, jedina je srodna inovacija mahnito asfaltiranje oko trgovačkih lanaca. Ustvari, prava stvar za privatni sektor bi bila da mu sa grbače sjašu i gradonačelnik, i uprava i sve one nemušte komore koje dranče lovu, a ponašaju se kao da su oni nekakvi poduzetnici. I primaju jednake plaćurine dok industrijska proizvodnja pada po stopi od eto skoro 10 % mjesečno.
Gradonačelnik je za kulturu i tradiciju, duhom, tijelom i Univerzumom. Pa, zato je primjerice u čast 50 godišnjice Radio Karlovca i održana velika proslava, te je cijela Hrvatska dobila podsjetnik da je u Karlovcu utemeljena druga po redu lokalna radijska postaja u bivšoj državi čije ime nećemo spomenuti. Nije, očito jer to je mračno doba iz kojeg će nas izbaviti Onaj koji svoju stranku liječi regresijskom terapijom, a kojemu je gradonačelnik bliski suradnik. Drugi slavni Tuđmanov dolazak očekujemo.
A što se samog anketiranja tiče, već ide vic. «Dragi građani, samo recite što treba i što želite, a onda baš to nećete dobiti, dok je nas i naše gradske uprave.»
Jedina anketa koju bi ova gradska vlast mogla pružiti je izlazak na prijevremene lokalne izbore. Premda, sudeći po državnoj razini, mogli bi nas nakon njih zadesiti opet isti ili slični lumeni.