Gnjide, maloumnici, zaostali, licemjeri, tipovi sa smanjenim IQ, šovinističke svinje, stupidni tipovi, homofobi, mračnjaci, primitivci, zatucani, neka stanu pred ogledalo i pljunu u ono što vide, ljenčine, ruralci, seljačine – uspio sam tek ovlaš zabilježiti kao govor tolerancije prema onima koji su drugačiji i drugačije misle o svoj ovoj gunguli oko Pridea u Splitu i inače koji drugačije misle. Nema se što tu prigovoriti. Anonimna i zvučna imena hrvatske javnosti – kulturne, političke, novinarske stale su u red iza ovoga nazivlja kojim se časte građani ove zemlje koji smatraju da je sve to nepotrebno.
Gnjida je ogavna životinjica, nametnik protiv kojeg su dozvoljena sva sredstva da ga se uništi istrijebi. Postoje blaža sredstva( razna eterična ulja), ali postoje i neka žešća – poput petroleja (nekada). To je dugotrajan i težak posao. Društveni higijeničari imat će težak i zamoran put.
I sama pomisao usporediti čovjeka s gnjidom, nazvati ga gnjidom zbog drugačijeg stava prema nečemu, zbog drugačijeg odnosa prema tom nečemu začetak je poziva na društveni linč štetočine. Poziv na društveni odstrel, a samo društvo vodi u totalitarizam. Zašto bi svi trebali misliti isto o istom. I odnositi se isto. Demokratičnost je uvažavanje drugoga i drugačijega, makar bio u krivu. Naravno da je nedospustivo da netko na nekoga nasrće fizički ili verbalno zato što je drugačije seksualne orijentacije ili drugačijeg razmišljanja o bilo čemu što se događa u društvu.
Tko su ti dežurni higijeničari, oni koji će odrediti granicu društveno prihvatljivog ponašanja? I da li je to moguće izvesti? Postaviti sebe, svoje razmišljanje, svoj stav kao mjeru svih mjera čini mi se ipak malo previše. Bože, sačuvaj me od takovih! Gdje je tu tako razvikana sloboda? Ili postoji neka reducirana sloboda? Ili su oni mjera te slobode. Svi mi drugi koji drugačije razmišljamo smo gnjide, licemjeri, zaostali…ili moramo pljuvati po sebi?
Ne slažem se s reduktorima slobode ni slijeva ni s desna. Ni s tim da se ljudi etiketiraju na ovaj način ili bilo koji način. Čovjek ima pravo na svoje ljudsko dostojanstvo ma što mislio. Za neke ideje u društvu može se zalagati i na civiliziran način.
Homoseksualac je ponajprije čovjek i ima pravo na svoje ljudsko dostojanstvo,čast – ma što ja mislio o homoseksualnosti. O zahtjevima možemo raspravljati na kulturan i civiliziran način da nitko ne povrijedi tuđe dostojanstvo.
Kao čovjeka i kršćanina u krajnjoj liniji i kao svećenika u svemu tome smeta netrpeljivost bilo s koje strane, uvrede, etiketiranja, stvaranje klime netrpeljivosti. Na koncu u svemu se tome izgubi ono najvažnije – čovjek.
Ne radi se samo o Prideu. U svemu i oko svega u posljednje vrijeme u našem društvu zavladala je pomama izmišljanja novih i novih uvreda drugih i drugačijih. Ovo je bila samo još jedna prigoda dežurnih higijeničara.