Grad slobode, kako mu tepaju Poljaci, vjerojatno je jedan od najljepših gradova u Europi. Bez obzira na ishod sutrašnje utakmice, uspomene iz Gdanjska sigurno neće izblijediti, no sve će biti drugačije ako na Jantarskom stadionu padnu aktualni svjetski i europski prvaci.
Odmor na Baltiku
Nakon dva dana nomadskog umiranja na putu i poznanskog kockastog ludila, Gdanjsk nam je došao kao oaza u pustinji. Kamp Stogi na obali Baltika u sjeveroistočnom dijelu Gdanjska nimalo se ne razlikuje od naših jadranskih kampova, samo što su plaža i more nešto sasvim drugačije. Lijevo pogled na lučke kranove, ravno otvoreno more sve do Švedske, dok pod nogama pijesak, idealan za punjenje pješčanih satova proizvodi zvuk koji bi mogao podsjetiti na glasanje tuljana koji je i zaštitni znak ove plaže. Hrvatski i španjolski navijači danas su tijekom dana u gradu, pa i kampovima na obali Baltika u potpunosti zamijenili Irce. Iako je gazda našeg kampa s tužnim pogledom ispratio irske pivopije ubrzo je shvatio da Hrvati nisu ništa lošiji gosti, samo što je ipak većina došla sa svojim zalihama rakije, vina i piva. Mi smo, naravno, kao pravi lokalpatrioti i za kampiranje ostavili poveću količinu Karlovačkog, dok je apsolutni favorit ekipe domaće pivo Warka.
“Biało-czerwono” ludilo
Kako je ipak nogomet glavni cilj našeg puta, jučer je osim obilaska Gdanjska trebalo iskoristiti vrijeme i za nogometno opuštanje uz utakmicu Poljske i Češke. Od jutra je na ulicama je vladalo totalno “biało-czerwono” ludilo, rijetki su Poljaci bili bez majice svoje reprezentacije, dok je uobičajeni dekor lice ukrašeno bijelo – crvenim uzorkom. Još od ranih poslijepodnevnih sati od Gradskih do Zelenih vrata koja zatvaraju stari centar, odnosno Dugi trg i Dugu ulicu, sve je bilo prepuno navijača, osim domaćih Poljaka isprepletali su se Irci, Hrvati i Španjolci, čak i poneki ruski nogometni turisti. S početkom utakmice u Varšavi, i na ulicama Gdanjska sve je stalo, čak su i brojne prostitutke prestale s poslom. Urnebesno navijanje bilo je i u “fan zoni” no onda je nastao muk. Gol Jiračeka razočarao je 38 i pol milijuna Poljaka no poljska nacionalno – nogometna euforija s time nije splasnula. U nepunih sat vremena stanovnici Gdanjska napunili su Dugi trg i okolne ulice, nastavili navijati dok su gotovo u trenu nove zvijezde Gdanjska postali – Hrvati.
Novi favoriti
Gotovo svi kao svoje nove favorite sad imaju Hrvatsku, dok se jučer iz centra grada rijetko koji hrvatski navijač uspio izvući u svojoj kockastoj majici. Tko u sveopćoj masovki mijenjanja dresova nije ostao bez kockica, dobio je bijelo – crvene trake na licu ili rukama. Gotovo je nevjerojatno bilo slušati kako ekipa od desetak mladih Poljaka bez greške i pogrešnog naglaska pjevaju “Poljska u mome srcu” legendarne Azre koja je opjevala slavnu pobunu 1980. godine u gdanjskom brodogradilištu “Lenjin”. Vremena za upoznavanje ovog bisera ima još dovoljno, preostalo za posjetu Centralnog morskog muzeja i izložbe “Putevi slobode” u podzemlju zgrade “Solidarnosti”. Sutra ponovno kreće nogometna priča…
KAportal.hr