Kako živim u zemlji u kojoj ima dosta komaraca, mogu reći da sam stručnjak za dotične insekte. Kako vas komarac bode? Zašto nikada ne osjetite ubod, a poslije se danima češete?
To ide ovako: kada vas komarac bode, on izlučuje kemikaliju-anestetik na mjesto uboda. Potom vam zdušno pije krv. I nekažnjeno se udalji. Nakon nekog vremena tijelo shvaća ubod i gubitak krvi i javlja vam to nesnosnim svrbežom. Ukratko, to je metoda.
Sada se češe premijer Milanović.
On je skužio da je Hrvatska 20+ godina pljačkana. Od prvoga dana. Ole, ole. Kako je na vlast doplavljen bez ikakvog programa i ideje o stvarnome stanju nacije, ovo je veliki uspjeh. Sada očekujem daljnje korake: da shvati da pljačka ima ime i prezime, potom da shvati da države za kazneno djelo pljačke imaju Ustav, zakone, pravosuđe. Potom da shvati da ništa od toga u Hrvatskoj ne funkcionira. Zatim bi mogao otkriti i mehanizam po kojem se to odvijalo: nacionalna euforija kao anestetik da tijelo ne osjeti krađu, a svrabež dolazi poslije 20 godina.
A mogao bi Milanović shvatiti, ali to svakako neće, i sljedeće: da je pljačka počela pretvaranjem društvenog u državno vlasništvo, a potom u privatno prijatelja tadašnjeg predsjednika Republike. Koji je volio mahati reketom. Tako da su većina današnjih tajkuna, uključujući i one s kojima Milanović privatno pajki po otocima, najvjerojatnije omrsili u mafijaškoj privatizaciji. A nama su za jelo dali himnu i zastavu, kao i jedan rat koji je trajao točno toliko dok se kamiondžije nisu pretvorili u euro-bogataše, vlasnike benzinjara, trgovačkih lanaca, nabrojite dalje sami.
No, kažem, to nisu Milanovićevi dosezi.
Zato nam je i dalje na lokalnoj razini kusati «uspjehe» lokalnih političara u sprezi sa ogromnom količinom bahatosti i gluposti, u sprezi s korporacijama koje milošću božjom dolaze u tu našu pripizdinu pa ćemo im davati besplatne komunalije dok građane niti grijemo, niti brinemo. A kao rješenje se nudi tipičan tajkunski recept kada se duguje: osnuj novu firmu i ne odi u zatvor radi istoga. Jerbo to je normalno u tako uspješnoj zemlji.
Svaki kolumnist koji drži do sebe mora spomenuti tekući Euro u nogometanju. Pa ću i ja, zapeo mi je za oko naslov na jednom uglednom portalu: «Zbog stotinjak uvijek istih idiota Uefa nas izbacuje s idućeg EURA!?». Ah, kojeg li zaključka.
Ajmo sada naslov malo preurediti. Recimo: Zbog par tisuća uvijek istih idiota, Hrvatska je u ekonomskom kolapsu. Ili: Zbog stotinjak uvijek istih idiota grad Karlovac je u banani. Paše? Pa naravno da paše. A problem je samo u tome što društveni čistač, pravosuđe, ne radi svoj posao. Nego je dio iste priče. I zato onda Milanović, javni službenik kojega debelo plaćamo i u najtežim uvjetima, papagajski ponavlja nešto što svi znamo već 20 godina, od prvoga prokletoga dana, a ni on, niti njegovi prethodnici nisu ništa poduzeli. Ne samo da nisu ništa poduzeli, nego su i sami krali, eto, sada se kod lokalnih mesara otkrivaju alibabine pećine umjetničkog blaga i inih skupih stvarčica «nestalog u 60 sekundi». A bio je premijer.
A i to kada se nešto nađe pa se sudi, samo je dio međusobnog mafijaškog obračuna, a ne stvarne promjene mafijaške politike.
Milanovića, koji je zavapio da u HR vlada antipoduzetnička klima, mogu parafrazirati da vlada antiljudska, antigrađanska, antinarodna klima. Zato jer baš on i njegovi puleni cijelo vrijeme pokušavaju izvesti trik da građani namire tu pljačku koju oni nisu sankcionirali.
A kako je zlatousni kriminal započeo sa obećanjima o euroatlantskim integracijama, telegrafski javljam rezultate HR ulaska u iste: u NATO nam se smiju grohotom, vojska ne postoji, ne ulaže se ništa jer se ništa i nema. Pametan je bio tata Francek, razbucao je pobjedničku vojsku da ga ne bi skinula s lopovske vlasti, ostali su nastavili veličajno djelo. Europska Unija? Kao ilustracija istoga može poslužiti politički igrokaz u kojem karlovačka dogradonačelnica protuzakonito eliminira udruge potrošača, da bi se instalirale stvari koje su protivne interesima potrošača, a koji su listom birači. Tako vladajuća sedimentacija u Karlovcu radi protiv vlastitog naroda i birača, naravno, za njihovo dobro. I u ime ulaska u EU.
No, glavno da je nogometa i sisa. I kauča da se stavi guzica, pa nam ne treba ni promjena, ni javnog iskazivanja neslaganja s rojem komaraca na vlasti i u oporbi; dajte nam samo anestezije, lopte i pivčuge, pa da uživamo što smo regionalna sila, svjetska sila u nogometu (ne bih se čudio da se u ponedjeljak navečer i tu pakiraju koferi), članica EU, članica NATO, tisućljetna uljudba, od stoljeća sedmog, da bi vazda sretna bila…
A zadatak je bio jednostavan: napraviti pristojnu državu. Ali ne samo za sebe i svoje komarce.