Kažu, a zašto ne vjerovati da je istina, da je Galileo Galilei na samrti izgovorio riječi “Eppur si muove” prevedeno “ipak se kreće”. Možda to vrijedi za nešto, ali ne i uvijek. Ima na početku Biblije jedna zanimljiva pričica o grijehu prvih ljudi. Nije mi cilj egzegetski obraditi tekst stoga ću iz te pričice izdvojio bih zbog moga današnjeg teksta dvije situacije. Žena je ta koja je prva pristala na grijeh i grijeh ponudila muškarcu. Druga crtica je odgovor Adama na Božji upit, zašto je sagriješio, prekršio Božju zapovijed: ” Žena, koju si mi dao za družicu, dade mi s drveta i jedoh.”
Ovih dana, točnije 11. srpnja 2012. godine u Londonu održat će se Summit Family Planning koji u idućih nekoliko godina misli prikupiti nekoliko milijardi dolara što bi po planovima bilo dovoljno novaca da se izvrše određeni zahvata u ženskom međunožju u svrhu planiranja nataliteta na svijetu. Žene su ta “kriva Drina” koja uzrokuju nepogodnost koja prijeti sveopćoj gladi u svijetu. Rađaju previše djece, gladnih usta koja pak prijete da sve živu izjedu, nešto poput najezde skakavaca. Najbolji način da smanjite bar najezde skakavaca jest – uništiti stanište istih. Žene, valjda legnu na sunce ili tamo gdje je vrućina u hlad i odnekud dogmižu spermići i eto ti nevolje. U zapadnim kulturnim i osviještenim sredinama ipak je drugačije, sve je finije, žene popiju tabletice, postoje gelovi, uguraju im spirale, nekima podvežu janike a one koje su neoprezne pa im se dogodi nešto uvijek postoji mogućnost odstranjenja toga neugodnoga. Žene toga Trećeg sviejta malo su tvrdoglavije, rekli bi primitivnije, religiozno zatucane zato su prijetnja. Kako dolar kao svrdlo prođe svuda, vjeruju oci novoga poretka za par dolara sve će biti prevladano. Iskustvo je majka i učiteljica svih pothvata.
Kako ipak spermići ne gmižu po zemlji sami problem postaje drugačiji. Koliko mi je poznato spermići stanuju u muškarcu i postoji prirodni tijek kako dospiju u ženu i do jajne stanice koju žena nosi u sebi. Danas istina postoje tehnike da se sve to dadne i bez prirodnog tijeka učiniti, ipak još znanost nije toliko napredovala da se spermići okolo šeću i ugrožavaju žene. Ipak, koliko mi se čini problem bujanja populacije na Zemlji ne leži samo u i na ženama. Ili pak Galileov Epuur si mouve u ovom slučaju ne vrijedi?
Zanimljivo da masa udruga za prava žena ni o kontracepciji, ni ovom pothvatu iz Londona nema što za reći. Zanimljivo. U svijetu i kod nas o svemu vlada “muk mukajet”, zavjet svete šutnje. Gdje je tu ravnopravnost spolova, gdje je poštivanje žene kao osobe, ženska prava?
Muškarci, vječiti Adami lakonski prebacili odgovornost na žene (tko im je kriv što su najčešće spremne, kad treba i ne treba). Nek snose odgovornost i posljedice. Naše sveto muško međunožje ne sudjeluje u tome. Pa prema tome u njega se ne smije dirati. Zašto lijepo ne pohvatati muškarce, kljukati ih svaki dan pilulama, ugurati im čepiće, ili podvezati sjemenovode pa se žene ne trebaju bojati spermića i skinuti im jednu brigu s vrata. Učiniti ih ravnopravnima muškarcima. Pokazati bar malo brige za naše muškarce, bar dio brige koliko oni pokazuju za žene. Stoga predlažem još jedan samit koji bi se prvenstveno bavio muškima.