Da je grad Karlovac neiscrpno vrelo događanja koje bi inspiriralo na stotine svjetskih pisaca, samo da se savlada ta prokleta «dej aftr jesterdej» jezična barijera, to smo već razotkrili. No, nitko nije očekivao da će, dok se normalan svijet odmara na moru, a onaj manje normalan dirinči po vrućinama ili pak uživa blagodati volontiranja za kikiriki, ili je već dobio neoliberalni đon i od demokršćana i od socijaldemokrata, gradonačelnik ući u svoj «magnum opus». Ipak, on nas je ugodno iznenadio hiperbolom o umjetnoj oplodnji, fetusima, Jasenovcima, jajnicima, zakonima i Bleiburgu. Dobro, ja sad to miksam, ali to je ono o trećoj po redu najgoroj tragediji hrvatskoga naroda.
I to reče gradonačelnik, naš još neizabrani ministar bogoštovlja, uljudbe i nastave, iz grada kojemu je valjda bombanje cca 4 godine nekako nisko na toj ljestvici kataklizmi koje od stoljeća sedmoga pogađaju sirote Hrvate. Ni rat devedestih, ni privatizacija, ni izborne pobjede HDZ-a – to nisu najveće tragedije koje su nas dovukle ovdje. Već je to činjenica da će se rađati mali umjetni Hrvati, pri čemu će se ma svakog rođenog njih dvadesetak tridesetak nevinih fetusića smrznuti od zime, a njima bi se moglo i manipulirati, jelte.
Ta bi manipulacija mogla biti recimo to da im se da pravo glasa na sljedećim izborima, pa da mali komunistički bezbožni fetusići glasaju za neoliberala Milanovića, tajkuna Čačića, apostola kapitalizma Linića i druge crvene kmere. A ne za demokršćane iz OO Saveza komunista. Logično, zar ne? Unijeli bi ti fetusi pomutnju u hadezejske popise birača s grobišta, eto.
Da bi sve ovo priopćio hrvatskoj javnosti ionako već ošamućenoj vrućinama, poskupljenjima i svekolikom socijalnom nepravdom i opačinom, gradonačelnik je morao izbjeći susret sa predstavnicima svog kluba obožavatelja u toplani. Dakle, pazi ovamo, komplicirano je: da bi iskazao brigu za smrznute fetusiće, gradonačelnik je zbrisao od teme potencijalno smrznutih živih Karlovčana, u bliskoj budućnosti.
No, kako je iz stranke koja zna kada život počinje, stiglo im telegramom s Kaptola, etoga – začećem, argumenti su snažni. Jer tu je prva crta obrane života. I jedina. Zadnja. Jer, tko vam kriv ako ste otpušteni radnik toplane, pa nemate što za jesti. Ili radnik bilo koje od tisuća firmi koje su upropastili do sada. Žrtva njihove privatizacije. Vi niste slatki mali živahni fetusić. A boriće se oni i za spermiće ako treba. Uostalom, reći će vam neoliberali – tko nema za ručak, sigurno je neka ljenčina. Probisvijet. Sam si je kriv. Nije se snašao kao mi. A što nije bio fetusić ili spermić iz ugledne imućne obitelji, jelda? Koja je to postala u previranjima devedesetih.
No, spomenutoj presiji, pardon presici, prethodili su važni dogovori oko strateškog projekta grada Karlovca, koji otvara oko 12.675 radnih mjesta i podiže turizam za cca. 1.696 %. A to je – slatkovodni akvarij. Da ljudi vide što smo pobili po rijekama. U Kupi polikloriranim bifenilima. U Korani fekalijama. U Mrežnici svojevremeno celulozom i bojama. U Dobru smo čak uvaljali hidrocentrale da ih utamanimo.
I ovo ima simboliku, društvo moje. Vidite kako ideja da se u Karlovcu mora otvoriti neki vrag u koji se nalije slatka voda – nikada ne umire. Tako smo od olimpijskog bazena, sa nizom pomoćnih i dječjih bazena, pa onda i bazena s umjetnim valovima (ne oplodnjama, ne oplodnjama) spali na akvarij. A odavno smo grad akvarij u kojem se može otvarati usta, ali ne proizvoditi zvukove. Da se ne izlaje kakav verbalni delikt, jelda.
Jes’, istina, na nepostojeći bazen otišlo je par milijunčića, opet nitko odgovoran, pa se sada moraju pisati zamolbe za sredstva Juropian Junion. Da se negdje metne taj škafić. Što je dokaz vjekovne želje Hrvata da penetriraju i oplode EU svojim umovima, da joj se uvuku u novčanik. Ne umjetno, naravno. Umjetnički!
Uglavnom, do kraja mandata akvarij bi se mogao svesti na fontanu, fontana na čašu ‘ladne vode. Jerbo, sumnjam da će EU dati lovu, a onda biti zadovoljna izvješćem da je lova nestala. To mogu prodavati samo Bajiću i HR poreznim obveznicima.
A u tijeku je i «Operacija diplome». Naime otkrilo se da su neki umjesto diplome priložili samo diple, pa se sada provjerava. Kaže se u priopćenju da je « jedini ispravan način na koji se može utvrditi vjerodostojnost diplome potvrda ustanove koje su ih izdale». Hej, halo!? Pa diplome po definiciji i jesu potvrde ustanova koje su ih izdale. Hrvatska, prva država koja će na diplome izdavati i certifikate diploma, potom potvrde da su certifikati diploma vjerodostojni itd. I to samo zato jer se od svih papira kod zapošljavanja provjerava samo i jedino stranačka iskaznica.
A kada se jednom u dalekoj budućnosti dođe do koncepta da je za znanje pojedinca stečeno obrazovanjem najbolja potvrda njegov stručni rad – gdje će nam biti kraj. Za sada, nije nimalo sumnjivo što su na nekim pozicijama ljudi koji pojma nemaju o svojem poslu. Priučeni primati. Pa sve ide kako ide. To nije problem, problem je je li im papir krivotvoren. Kreteni mogu biti sasvim originalni. Neznanje, nesposobnost, nestručnost su normalna stvar ako je diploma prava.
No dobro. Još se ima za potonuti, a ovako je veselo, nekako se sve doima poput doista duhovite humorističke serije koju nećete vidjeti na HTV-u. Poput stvarno kvalitetnog reality showa kojeg ne prikazuju komercijalne TV. I zašto onda ne spomenuti i pozitivnu vijest; o tome da će Ministarstvo turizma biti pokrovitelj karlovačkih Dana piva, iliti Dana «Karlovačkog piva», što je bliže biti ove manifestacije galaktičkog ugleda.
Nije problem Dana piva u šund razini tog zbivanja (pijača-žderača-red Joleta-red Šuputice), pa što, i «Oktoberfest» je bavarski lederhozn sajam kiča i neukusa. Problem je u tome što sam natuknuo izmjenom imena manifestacije, a što se nitko u Karlovcu ne usudi ni cmrgnuti. Pa, zašto bih ja bio taj? A što je u to konačno uvučeno i spomenuto ministarstvo, pa to je normalna stvar. Ko minus i plus, Amer i Rus, korov i hibiskus.