Socijalistička ekonomska logika, ne brinući mnogo o dugoročnim posljedicama i ekološkim standardima, opsjednuta industrijalizacijom pod svaku cijenu, smještala je “prljavu” industriju usred stambenih naselja, gradila koksare na jadranskim biserima, dozvoljavale ispuštanje otpadnih voda u rijeke u kojima su se preko ljeta brčkali ljudi, rezala stoljetne šume i uništavala staništa životinjskog svijeta, skretala vodene tokove…, “lomila” je prirodu, a ne se njoj prilagođavala. Nije bilo civilnog sektora, ni pokreta “zelenih”, a nije bilo ni previše mogućnosti za aktivizam, jer zalaganje za očuvanje prirode bilo je izravno političko pitanje, svojevrsna protudržavna djelatnost kontra socijalističkog razvoja. A nije bilo ni današnje svijesti, kad je evidentno da planet sve jače stenje pod stoljetnom težinom čizme čovjekove industrijalizacije.
Iz današnje perspektive, sva sreća da prošli sustav nije imao novac za sve megalomanske, ekološki krajnje dvojbene projekte. Za jednog od njih doznajemo iz teksta od prije 22 godine koji govori o planu izgradnje hidroelektrane na rijeci Korani. Koliko je ideja bila monstruozna, ako su navodi iz teksta točni, govori podatak da je predviđena brana od čak 60 metara visine kod zaselka Vujoševići – po geografskoj širini negdje u razini Krnjaka – trebala stvoriti akumulacijsko jezero sve do Slunja koji je od brane udaljen preko 20 kilometara zračnom linijom!
Svjedoci smo koliko je nedovoljno precizni, slabo razrađeni projekt hidroelektrane u Lešću donio nevolja u donjem toku Dobre. Ovaj bi, da je ostvaren, zasigurno i suprotno prozirnim objašnjenima o prednostima “kroćenja” toka Korane, sigurno značio kraj za rijeku Koranu kakvu odvajkada poznajemo i volimo.
Nadamo se samo da je župana Ivana Vučića pustio dojam kad je tadašnjoj premijerki Jadranki Kosor ushićeno na otvorenju HE Lešće za gradnju hidroelektrana ponudio i ostale karlovačke rijeke, kao i da prvi potpredsjednik Vlade Čačić ne čita KAportal i da u doba kad su najavljene energetske investicije još u magli ili u slučaju Omble i Plomina II, pod baražnom paljbom široke lepeze kritičara, u očaju ne počne razmišljati kako HE “Lučica” i nije bila tako loša ideja.
Odgođena izgradnja HE “Lučica”, Karlovački tjednik, 7. travnja 1980.
Već nekoliko puta prilikom izrade srednjoročnih planova razvoja govorilo se o potrebi gradnje velike višenamjenske brane “Lučica” na Korani nedaleko od sela Vujaškovići. Pregrađivanjem Korane branom visokom 60 m stvorilo bi se umjetno jezero sve do Slunja. Istovremeno, brana Lučica je dio regulacije Korane i savskog sliva. Njome bi se zaštitila od poplave nizvodna područja, osigurala vodoopskrba stanovništva i izgradila hidroelektrana čime bi se ukrotile i ekonomski iskoristite koranske vode. U umjetnom jezeru bilo bi akumulirano 253 milijuna kubika vode i ono bi se prostiralo na površini od 25 kvadratnih kilometara. Aako se je sve donedavno smatralo da će se prići realizaciji tog hidroenergetskog objekta u narednom planskom periodu, danas (a to je rečeno nedavno na zajedničkom sastanku vodoprivrednih interesnih zajednica, poduzeća i predstavnika općina karlovačko-kordunske regije u Karlovcu) može se govoriti (i planirati) samo o završetku istražnih radova. Razlog tome je što elektroprivreda Hrvatske ne planira do kraja 1985. godine graditi hidroelektranu zbog nedostatka sredstava pa će se sistem “Lučica” prebaciti u period 1985 – 1989. godine.
Pripremio Tihomir Ivka