Isus Krist volio je iznenađivati ljude. I on po sebi bio je iznenađenje. Odudarao je od tradicionalne slike rabina, vjerskog učitelja u ondašnjem Izraelu. Nije bio slika Mesije koja je stvorena kroz povijest o očekivanom Spasitelju naroda. Nije pripadao eliti ni vjerskoj, ni političkoj. Pojavio se u zabiti sjeverne judejske pokrajine – u Galileji. Okupio oko sebe raznoliku skupinu kojoj jednog dana i Cezareji Filipovoj postavlja za njih iznenađujuće pitanje: “Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?” Pitanje iz Cezareje Filipove lebdi i danas u zraku: što ljudi govore? Upečatljiv odgovor koji je imao i ima i dan danas velik utjecaj u javnosti pokušao je dati francuski pisac Renan u svom djelu Život Isusov. On Isusa jednostavno prikazuje kao karizmatičnog učitelja, lišio ga je božanskih atributa. Isus je čovjek koji je priproste ljude među kojima je živio podučavao, izgrađivao i očaravao. Danas bi ga u javnosti prozvali sentimentalnim idealistom.
Naravno da najveći problem s Isusom Kristom kroz povijest i danas, a tako će najvjerojatnije biti u budućnosti, imaju sami kršćani. Oni danas, možda više nego prije, osluškuju što drugi kažu tko je Isus Krist! Često bez imalo doze kritičnosti stav drugih uzimaju kao svoj odgovor. Tisuće knjiga napisan je o Isusu Kristu, mnoštvo filmova snimljeno je. Kad čovjek pažljivo pokuša razgrnuti to mnoštvo riječi, slika nailazi na konstantnu činjenicu koja se provlači kroz sve to: svođenje Isusa Krista na ljudsku dimenziju potencirajući do krajnjih granica ljudskost, pa čak i do neukusa. O Isusu Kristu ne misle svi isto izvan kršćanstva, ali ni unutar kršćanstva. Ateist ili agnostik rekao bi dobar učitelj, etika mu je ok. Musliman bi rekao najveći prorok poslije Muhameda…
Učenici su iskreno Isusu iznijeli mišljenja suvremenika, susreli su s tim mišljenjima, razmišljali o njima. To je bilo okruženje i mišljenje okruženja u kojem su živjeli, kretali su se. Onda Isus postavlja direktno pitanje njima: A vi, što vi mislite (držite) tko sam ja?
Zamka, da ili ne? Iznenađenje? Ni jedno ni drugo. Pitanje koje traži osobni odgovor, stav, opredjeljenje. Više ne postoje drugi, knjige, filmovi, priče… Ja stojim pred Isusom i izgovoreno pitanje koje lebdi u zraku. Nema uzmaka, izmotavanja. Kad je izgovoreno to pitanje zauzimam svoj stav koji mijenja život.
Prihvatim li ga kao dobrog učitelja, etičara, revolucionara, ajmo reći prvog komunista, kažemo mu u lice da je varalica, a to znači da nije dobar učitelj, etičar jer vara ljude govoreći im da je Bog, Sin Božji. Svodimo ga samo na ljudsku dimenziju sa svim ljudskim marifetlucima. Lijepo kaže C.S. Lewis u svojoj knjizi Kršćanstvo: »Pokušavam spriječiti svakoga da ne izjavi nerazborite riječi koje ljudi često kažu o njemu (Isusu Kristu): ‘Spreman sam prihvatiti Isusa kao velikoga moralnog učitelja, ali ne prihvaćam njegovu tvrdnju da je Bog’. To je upravo ono što ne smijemo reći. Čovjek koji je bio samo čovjek i izrekao nešto što je Isus izgovarao ne bi bio veliki moralni učitelj. Bio bi ili luđak – na razini čovjeka koji kaže za sebe da je kuhano jaje – ili bi bio Sotona iz pakla. Moraš odlučiti. Ili je ovaj čovjek bio, i jest, Sin Božji, ili je luđak i nešto još gore… Možeš ga smatrati budalom, možeš ga pljuvati i ubiti kao demona, ili možeš pasti na koljena i zvati ga Gospodinom i Bogom. Samo nemojmo pokroviteljski govoriti o njemu kao o velikome ljudskom učitelju. On nam nije ostavio tu mogućnost. Nije ni namjeravao.«
Tko je dakle Isus Krist?