Pričekao sam malo da Dani piva prođu, da se sve malo ohladi, pa da se može prokomentirati iz kuta jednog ljubitelja ove manifestacije koji na njoj nije bio već godinama i neće opet tako skoro. 10.000 km. Feršten?
Pozitivan pomak se vidi, ali ne u vraćanju na neke stare Dane piva, negu u shvaćanju biti onoga što Dani piva doista jesu. Vrijedilo bi konačno prestati mazati oči bilo kome da su ti dani nekakva svjetska manifestacija, da je to gospodarska ili nedajbože umjetnička priredba. Dani piva su samo i jedino i prije svega pučka veselica. Točka.
Dani piva nisu niti originalni (bili su u početku dok se slijedila izvorna ideja Juce Starića, mog starog frenda i jednog sjajnog promotora grada na pet rijeka). Dani piva ne spadaju ni u zahvat marketinških i PR agencija, jer očito više nema love da se ono što Karlovčani izmudre prepakuje i za dobru lovu proda natrag tim istim Karlovčanima preko njihovih izabranih mudrih predstavnika.
Planet Urin u Zvijezdi
Dani piva i Zvijezda su posebno poglavlje naše novije prošlosti. Bila je to super kombinacija: sve pivovare nekadašnje Juge, plus lunić, plus kulturne priredbe širom Zvijezde. Naravno da je tu bilo i planeta Urina napretek, ali zato što se redovito zaštopavao karlovački «subway» (podzemni zahod, gdje bi još dublje neki moroni gradili garaže). Ali naravno da je taj sklad imao nepopravljivi šarm i da je neki strani posjetitelj mogao između urinskih maglica osjetiti i neki europski parfemček.
No, kažu da se u životu ne valja nikada vraćati na staro, i u pravu su. To je bilo u jedno osebujno vrijeme, kombinirano s glazbom i drugačijim kulturnim miljeom što se ponoviti nikada neće. Gledajmo u budućnost.
Šmrc Korana
Kada su počeli graditi tzv. ŠRC «Korana», rekosmo mi novinari, eto dobre ideje, dok nismo vidjeli računček za taj izniman graditeljski pothvat. OK, i to je prošlost. Ali ono što je neoprostivo je sljedeće: ako i želite tu pučku veselicu širiti, ako želite od toga napraviti brend, ako nedajbok imate i sposobne marketingaše koji bi od svega i napravili nešto – nemate se kamo širiti. Ma, nemate se kamo parkirati.
Ajmo sada na stranu i sasvim razumnu primjedbu stručnjaka koji svakako znaju; onu da na potezu Korane od Mekušanskog mosta do onog drvenog i dalje do ušća u Kupu ne treba ništa graditi, nego naprotiv rušiti ako se želi istinska revitalizacija Zvijezde. Ali Dani piva nemaju kamo i zauvijek će ostati mala lokalna pučka feštica za onih «200.000 posjetitelja koji posjete Dane piva svake godine». Sami od sebe, ničim izazvani. Konstanta. A u toj brojci neki varaju jer se pojavljuju svakoga dana, tibokca, to je kao hrvatski birački popisi.
A vizije…
Dakle, imalo se provizije, ali vizije jok. Uzdignuti tu običnu pučku veselicu na pravu razinu; zamislite samo to isto na bar pet puta većem prostoru, uz replike (kulise makar od stiropora) starih gradskih palača, cijeloga trga, pa onda niz proizvoda koji bi se tu mogli promovirati, dovoljno mjesta da se ne nadurlavaju neki siroti roker i lokalna etno-skupina, a tek potom zamislite da ima i parkinga na kojem se auti ne tuse u vodozaštitnu zonu (skoro) itd. Pa onda, osmisliti programski da ljudi dolaze cijeli dan, jer imaju na što (i cijele godine jer imaju na što), pa niz popratnih i okolnih manifestacija, pa zarobiti turiste u povratku sa Jadrana itd. Moglo se ići tim putem da se imalo vizije, ali velim, lakše je dizati ispraznu famu o «Karlovcu gradu piva». I onda dovoditi političare da se nažderu i napiju.
Milost neviđena
Karlovac grad piva. Sintagma koja budi želju da se valjanje po podu od smijeha ne pretvara u grčeviti, luđački plač. Po riječima svjedoka ova bi se etiketa dala nategnuti do «Karlovac grad razvodnjenog piva», kako su iskusni pivomani ocijenili festivalski bućkuriš. Ali, nisam ja pio, pa se pravite da ovo niste pročitali. Onda, lokalna je ispostava multinacionalne kompanije (koja gradu iskazuje veliku milost time što je zadržala ime onoga što vari po kotlovima, dok besplatno koristi gradski grb, što je opet milost neviđena) ove godine otvorila svoja vrata, nečuveno; nismo pivovaru iznutra vidjeli otkad ju je pokojni Franjo uvaljao pokojnom Androniku za ogromne zasluge za narod. Ne znam samo koji.
Uz to su namjernici (na drugom mjestu, logično) mogli valjda pogledati i muzejske izloške vezane uz bogatu pivarsku tradiciju (nisu naslovili «Od Aschenbrennera do Gerschbachera», a mogli su), koje su naravno dali dobronamjerni građani, jerbo multinacionalke pedantno čiste podrume i tavane. Uostalom, nemaju one ništa s tradicijom.
Hmeljnate vožnje u kočiji
Pravi muzej, plus prava pivovarska gostiona, plus niz osmišljenih suvenira, plus medijska promocija, plus maštoviti websajtovi (od pivovare dobih tek «500-internal server error»), plus milijun drugih stvari koje nevažni gradići na američkom Srednjem Zapadu tako znaju profurati (sjetim se odmah «Grad najvećeg klupka vune na svijetu» i sl.) – eto, sve to nije nikome palo na pamet, a ako i je brzo su ga razuvjerili da je recesija. I da je glup.
Ostala je tek nada da «Karlovački dani piva» neće i dalje biti «Dani Karlovačkog piva», te da će domicilna tvornica žute tekućine shvatiti da jest domaćin i u Karlovcu, ali da po svijetu postoji nešto što se zove tržišna utakmica. Napraviti regionalnu feštu europskih pivovara na pravom prostoru – to bi tek bio logični razvitak Starićeve ideje, ali za početak treba imati lokalnog poglavicu koji zna bar jedan strani jezik i ima vizije koje nadmašuju četiri slatke godine mandata i četiri hmeljnate vožnje u kočiji na otvorenju. A to bi se, kažu upućeni, moglo dogoditi negdje oko 2057.
Betonski krajolici
O cijelom spomenutom prostoru «kulturnog krajolika» oko Korane u gradu Karlovcu samo par nabacanih misli. Već je gradnja kampa u stilu Enver Hodžinih slavnih bunkera, a ne nikako nešto u tropical stilu (montažno, minimum betona) pokazala razinu shvaćanja investicija, a i paniku lokalnih političara koji bez plastične stolarije, bakrenih oluka i rostfraj bačava za vino ne mogu živjeti.
Pa bi sada revitalizirali socijalističku hotelčinu, mjesto da ju sruše zauvijek, ali ne, oni je nuđaju po aukcijama za koje su čuli samo dešifranti hijeroglifa. I pasionirani čitatelji «Narodnih novina». Bude to sada, za 23 godine. Doći će ruski milijarder, baćuška ošamućen votkom i željan Hrvatije čije ljepote je upoznao na stranicama «Narodnih novina». Pa to sve nije dosta, ajmo graditi hidrocentralu, biće lijepa i jeftina kao i karlovački bazen, pa tko zna što će još lumenima pasti na pamet, jerbo ima još mjesta na tom kilometru rijeke koja čezne valjda i za talijanskim pločicama u koritu.
Neće doći dva milijuna Talijana u lov i ribičiju, a bogme će i Karlovčana biti sve manje na Danima skupog piva u eri jako skupe države. Iako je ulaz na spektakl slobodan, što je nekima fascinantna činjenica.