Kada je kardinal i patrijarh Venecije Angelo Giuseppe Roncalli 1958. godine ulazio u koklave (izbor novoga pape) u tom niskom debeljuškastom i dobroćudnom starčiću rijetko je tko vidio favorita za novoga papu. A onda, 28. listopada pojavio se nad Sikstinskom kapelom bijeli dim – znak da je izabran novi papa. Bio je upravo kardinal Roncalli koji je uzeo ime Ivan XXIII. Za najveći dio, a tako je bio i ocijenjen i od vatikanista – prijelazni papa dok se nađe neko bolje rješenje. Postoji jedna anegdota iz njegova papinstva – dok je prolazio vatikanskim hodnicima odjednom je zastao i otvorio prozor, na začuđeno pitanje jednog prelata odgovorio je: neka uđe malo svježeg zraka u ove ustajale zidine! Na zaprepaštenje mnogih, ali i na radost drugih početkom 1959. godine najavio je sveopći Sabor (koncil) Katoličke crkve. Usprkos protivljenju 11. listopada 1962. godine saziva II. Vatikanski koncil.
Državnom tajniku Ciccognianiju rekao je: “Sada smo više nego ikad… pozvani da služimo čovjeku kao takvom, a ne samo katolicima. Da osobito i posvuda branimo prava ljudske osobe, a ne samo prava Katoličke crkve. Sadašnje okolnosti, zahtjevi posljednjih 50 godina i znanstveno produbljivanje dovelo nas je pred novu zbilju, kako sam to rekao u govoru na otvorenju koncila. Ne mijenja se Evanđelje, nego ga počinjemo bolje shvaćati. Tko je dulje živio i bio na početku stoljeća sučelice novim zadacima vezano uz socijalne djelatnosti koja se tiče čitavog čovjeka, tko je bio, kao ja 20 godina na istoku i osam godina u Francuskoj, te mogao upoznati kulture i tradicije, on zna da je došao čas da se prepoznaju znakovi vremena i da se iz toga izvuče prilika da se gleda daleko.”
Jedno vrijeme Crkve je završilo, nove okolnosti tražile su da zakorači hrabro u novo vrijeme. Sa završetkom koncila počeli su problemi za Crkvu: jedni su mislili da je potreban nagli skok u to novo, drugi da treba polako koračati a treći da ne treba nikuda ići nego čvrsto se držati tradicije. Koncil je bio trenutak kada je KC sebe trebala pozicionirati u svijetu, promisliti i premisliti svoj pogled na svijet i iz do tada apologetskog stava prijeći u stav propitkivanja, traženja novih puteva suživota s drugima. Mnoge pozitivne snage oslobađaju se okova i stege staroga Propitkuju se mnogi postupci u prošlosti. Nestaje “željezne zavjese” između KC i drugih kršćanskih denominacija, vjerskih zajednica i svijeta. Počinje vrijeme dijaloga.
Ako je prije 50 godina KC bila suočena s neophodnošću promjene svoga stava prema svijetu u kojem živi, danas je uočena s jednim problemom u sebi o kojem joj valja promisliti i premisliti ga. Sadašnja papa Benedikt XVI. nazvao je to “novom evangelizacijom”. O čemu se radi? KC ima kristijanizirane (pokrštene) članove svoje zajednice, ali ne i evangelizirane (onima kojima je naviješteno evanđelje). Staga Benedikt XVI. 11. listopada, pedeset godina poslije početka II. Vatikanskog sabora proglašava Godinu vjere. Stavlja naglasak upravo na evangelizaciju pokrštenih. I sam se u svom radu susrećem upravo s tim problemom: krštenih koji malo ili ništa ne znaju o svojoj Crkvi ili vjeri.