Na temelju iskustava moje prošle kolumne «Karlovactenango» i opažanja načinjenih kolumnističkim teleskopom sa cca 10.000 km udaljenosti, evo nas u karlovačkom planetariumu u kojem se nadam stvari postaviti malo drugačije.
Naime, neće biti riječi o karlovačkim dnevnopolitičkim aferama. No, ovo neće biti niti putopis iz Središnje Amerike. Pokušati ću Vam svima ovdje prezentirati iskustva života jako daleko od našega grada i Hrvatske, ali i domisliti neku poziciju planeta Karlovca u Svjetskoj galaksiji.
Zaključio sam već da Karlovac ima potencijala, pa to nije ništa pametno, no temeljno je pitanje kako to iskoristiti i «upregnuti», bez obzira na nekakva brendiranja i takve bakrače. Kako ne biti žedan pored izvora, te zašto bi nekakav grad u pustinji koji je nastao kada su kriminalci podigli kockarnice bio bolji i slavniji od lijepog povijesnog grada na četiri rijeke u pitomoj zelenoj dolini? Las Vegas sucks…
Planetarium
Grad nije skupina kuća, gradska uprava nije komunalna služba. Grad su njegovi ljudi, oni koji tu žive, pa makar se doselili prije 10 minuta, te jednako tako i oni koji su se iz njega odselili, ali ga vole. Ničije pravo na ljubav ne mjeri niti jedna komisija, niti je to pravo regulirano bilo kojim Zakonom. Sama ljubav se pak mjeri djelima, a ne lijepim riječima.
Žalosno je, a ne vidim to tek sada, već još iz vremena rata, kada je Karlovac tražio pomoć svih koji ga vole, da u toj psihopatskoj stvarnosti nitko iz Karlovca ne okuplja, mobilizira Karlovčane po svijetu. Ili, prijatelje Karlovca. Kad nam je bilo teško, tražili smo prijatelje. A, zar nam je sada dobro?
Pa ćemo to kroz naš «Planetarium». I to je to, na početku. Vidjeti ćemo gdje će nas ovakav «brainstroming» odvesti.
Smak Svijeta
Davno sam napisao otprilike ovo: – toliko spekuliraju o smaku svijeta, a ne shvaćaju da je svačija individualna smrt, iz njegove perspektive – zapravo smak Svijeta.
21. ovog mjeseca vi, Karlovčani, imate dopisnika s prve crte smaka Svijeta, iz Guatemale zemlje Maja, čija navodna proročanstva predviđaju da će baš tog dana, valjda oko podneva i baš pred objed – Svijet prestati postojati. To vam javljaju «znalci» i «stručnjaci» iz medija, likovi koji bi se za pet para dali…..
Da bi se o nečemu pričalo, mora se ponešto i znati. 21. prosinca kraj je jednog vremenskog razdoblja na jednom od kalendaru Maja. Samo to. To se vremensko razdoblje zove Baktun i trajalo je zadnjih 394 godine. Bio je to trinaesti baktun i sada ulazimo u 14.
Na nedavnom skupu u Guatemali, Majanski su šamani uputili jasnu poruku. «Odupiremo se tome da se naša kultura koristi u komercijalne svrhe» – rekli su.
Dva glavna kalendara rađaju treći
Kao što biste i očekivali, prvi kalendar – nazvan Haab – je onaj koji i mi znamo, sa 356 dana. Drugi kalendar je duhovni, dug je 260 dana (20 mjeseci po 13 dana) i zove se Tzolk’in. Sad zamislite kako su oba kalendara kotačići koji se vrte – treba 52 godine da se ponovo poklope kao na dan koji bismo označili nulom. Pa onda ispočetka.
Zato trebate treći kalendar koji će vam brojati duga vremenska razdoblja. I to je najsnažniji temelj majanskog poimanja i računanja vremena, do kojeg su došli nakon dugih astronomskih opažanja, to «dugo računanje».
Dugo računanje je pojam do kojeg su došli znanstvenici, proučavajući razne hijeroglife, na nekim od arheoloških lokaliteta kojih samo u Guatemali ima oko11.000. U tom je smislu najbitnija bila «Stela C», na nalazištu Quirigua. Na toj steli, se spominje datum 11. kolovoza 3114. prije Krista. I to se uzima kao početak. Sve ovo opisujem pojednostavljeno.
Popol vuh i Matilde Ivic
«Popol Vuh» – sveta je knjiga Maja koju su napisali svećenici naroda K’iche. Morate znati da Maje nisu jedan narod koji je stvorio neko povijesno carstvo, oni su 23 naroda, koji govore razne jezike i koji su svaki imali svoju prijestolnicu. Time podsjećaju na stare Grke. Atena, Sparta, Korint….
U toj knjizi se kaže da danas živimo u četvrtom po redu svijetu, gdje su ljudi stvoreni od kukuruza. Prije su bili stvarani od drugih materijala, poput drveta i kamena, ali nisu bili uspješni. Dakle, tri su Svijeta iza nas, a kalendar Maja predviđa ostvarenje Piktuna, jedinice veće od Baktuna, što će se dogoditi 4772. godine, živi bili pa vidjeli.
Putujući svijetom uvijek sam naučio da ima naših ljudi gdje god zavirite. Odlični hrvatski Radovan Sredić jednom mi je prilikom rekao kako je usred neke prašumetine na Borneu našao Hrvata koji je imao lokalni bar (!). Tako sam i ja susretao ljude, posvuda, pa bismo otkrili da imaju veze s našim krajevima.
Najveći stručnjak u Republici Guatemali za knjigu «Popol Vuh» je gospođa Matilde Ivic de Monterroso, pogađate, potomak naših ljudi. Otac joj je rodom iz Otoka u Slavoniji, tamo pokraj Vinkovaca i blizu Županje. Matilde je antropologinja koja dugi niz godina predaje na sveučilištu «Del valle» u Guatemala Cityju.
I upravo se vratila sa jednog simpozija u Španjolskoj, gdje je održala sjajno predavanje (koje sam imao prilike čuti prije njezina polaska) o kulturi i kozmogoniji naroda Maja. Ali, vidite, to nije atraktivno. Atraktivnije je trkeljati o smaku Svijeta, možda se štogod i zaradi.
Prvi red partera
Nikad u životu baš nisam bio na balkonu, odakle sam mogao mirno promatrati zbivanja. Ja se uvijek borim za prvi red partera, da vidim sve izbliza. Tako ću za vas popratiti taj «smak Svijeta», ekskluzivno iz Guatemale, domovine Maja.
Škicnut ćemo i u Popol Vuh, vidjeti marketinške igre oko Baktuna, pa se i zajedljivo pitati zašto mi u Karlovcu ne izmudrimo drugačija i netipična rješenja svojeg identiteta, te ne progovorimo malo, kao Maje, u svoje ime.
Ostalo je oko dva tjedna do smaka Svijeta. Opustite se malo!