Kako god nekima izgledalo čudno, ali u ove božićne dane valja nam otvoreni istini priznati da je Crkva promicatelj istinske modernosti u kojoj je budućnost čovjeka u otvaranju Bogu. Biti moderan znači biti otvoren istini, biti otvoren izvori istine – Bogu kao izvoru istinskog i pravog čovjekoljublja. Biti moderan znači biti vjernik koji vjerom otvara vrata nade, vrata optimizma, perspektive. Optimizam koji nosi vjera i kršćansko viđenje svijeta suprostavlja se pseudo-znanstvenom svjetonazoru novoga ateizma. On je toga svijestan da je vrijeme znanstvenog ateizma prošlo svršeno vrijeme i da opstaje samo zato što nastupa u simbiozi s političkom, medijskom, novčanom elitom. Stoga ne čude, u Hrvatskoj, bjesomučni napadi, koji graniče s govorom mržnje na Katoličku crkvu u Hrvatskoj jer se suprostavila četvrtom modulu Zdravstvenog odgoja u školi.
Potrebno je reći, ma koliko to, opet nekima izgledalo čudno, ali je istinito, Katolička crkva i ostale vjerske zajednice zalažu se za znanstveno tumačenje ovoga modula nasuprot pseudo-znanstvenim metodama Jovanovićevog ministarstva. Zašto ministar i njegov epigon Filipović nisu dopustili da program prođe ( a što je po zakonu trebao) stručnu verifikaciju? Čega se bojao? Ili je dovoljno da netko s nekog posvećenog prijestolja kaže da je to znanstveno i svi imamo pasti na koljena i klimnuti: Amen, aleluja ministre?
Naravno, sada će naći se neki pametnjaković i prozboriti o srednjem vijeku, mračnom srednjem vijeku. Nazivati srednji vijek mračnim može samo intelektualni degenerik, neznalica, ideološki uskogrudnik kojem istina i nije najvažnija stvarnost na svijetu. Doba u kojem se grade prekrasne zgrade, počinje se rađati demokracija, nastaju prva sveučilišta nazivati mračnim uistinu je hrabrost u sukobu sa zdravim razumom i minimumom inteligencije. I neznanstveno je. Plagijat koji se prenosi iz pokoljenja na pokoljenje počevši od prosvjetitelja. Crkva je za znastveno proučavanje i tumačenje srednjeg vijeka. Dakle, na svim činjenicama iz toga vremena s ne na Goldštajnerovskom odabiru onoga što mi odgovara a zanemarivanju i prešućivanju onoga što mi ne ide u prilog.
17. listopada ove godine papa Benedikt XVI. poručio je: “Procesi sekularizacije i raširenog nihilističkog mentaliteta, u kojem je sve relativno, snažno su obilježili opći mentalitet. Tako, život se ležerno živi, bez jasnih ideala i čvrste nade, unutar nestabilnih i privremenih društvenih i obiteljskih veza. Naročito se nove naraštaje ne odgaja da traže istinu i duboki smisao života koji se izdiže iznad slučajnosti, da budu osjećajno postojani i puni nade. Naprotiv, relativizam ne priznaje čvrsta uporišta, sumnja i lakoumnost izazivaju trganje ljudskih odnosa, a život se odvija kroz kratkotrajne pokuse, bez prihvaćanja odgovornosti.”
Odstranjivanjem Boga iz javnog života čovjek se svodi samo na vodoravnu dimenziju što pak otvara vrata diktaturi i krizi vrijednosti. Koliko god čudno zvučalo upravo je sekularizam doveo do svekolike krize u zapadnim zemljama. I nije to samo ekonomska kriza kako nam mediji pokušavaju prodati. To je ponajprije kriza identiteta. Što je Europa? Geografski pojam ili još nešto?
Stvarnost nije onakova, najčešće, kako nam oni koji imaju moć, pokušavaju prikazati ili nametnuti, kao u ovoj kulturnoj revoluciji u Hrvatskoj. Stvarnost ima drugo, istinitije lice. Crkva i ostale vjerske zajednice žele ovih dana biti istinski promicatelji istine o čovjeku, svijetu, istinski podupiratelji znanosti kao što su to bile i kroz povijest. Bez obzira na povremene promašaje.