Intro: Godina je 1987., a dvanaestogodišnji dječak u majici s natpisom Polo – jači od žeđi, hoda dugom sunčanom ulicom prema neboderskom naselju. Na dugačkoj crvenoj zgradi, za koju će tek tih dana saznati da se zove VTŠ, stoje plakati koji pozivaju na večernju svirku. I baš tada, unutra se čuje udaranje bubnjarskih palica, uključuju se gitare i bas, dječak ulazi u prohladni hodnik i pronalazi prostoriju u kojoj traje tonska proba. Gleda i sluša bend koji se zove Lorelei i iako je samo riječ o tonskoj probi, ipak, na neki način to je njegov prvi koncert. Bilo je to prije 25 godina, a 25 godina tada je imao i karlovački rock.
Kada su ove godine, po tradiciji posljednjih nekoliko godina, gimnazijalci posljednji školski dan prije božićnih i novogodišnjih blagdana proslavili i uz rock svirku mladog benda Oštećena umjetnost, vjerojatno nisu ni sanjali da su na istom mjestu, pred više od pola stoljeća, ispisivane prve stranice karlovačkog rocka.
Zima 1961/1962 bila je presudna godina u kojoj se pojavio val sastava koji su bili zaluđeni zvukovima rock bendova koje su kasno noću hvatali na Radio Luxembourgu. Tinejdžeri Jurica Grosinger, Ivica Bičanić, Branko Spudić, Miro Stern, Marijan Klobučar i Božidar Boček u prvim gimnazijskim nastupima još nisu imali imena, ili su imali neko ime koje je već odavno zaboravljeno. “Elektroni” ih je prozvao Vlado Štefančić, voditelj priredbe “Mikrofon je vaš”, njihovom prvom “pravom” nastupu. Nisu bili jedini, “kao gljive poslije kiše” nicali su tih dana bendovi – Konture, Fantomi, Plejd, Imi Blues, Triksoni, nešto kasnije Arti, Amateri, Peta rijeka…
No, baš Elektroni dogurali su najdalje, u zlatnom dobu rocka dogurali su do EP ploče s četiri stvari koje su napisali Vatroslav Slavnić (glazba) i Velimir Franić (tekstovi). Bili su među popularnijim bendovima i izvan Karlovca, u Zagrebu su, primjerice, svirali pred 5.000 ljudi. Spomenuta ploča objavljena je prije 45 godina, 1967. i predstavlja prvu karlovačku rock ploču.
Dok su šezdesete bujale slobodom i mladenačkim duhom, gušenje studentskih prosvjeda i Hrvatskog proljeća, posredno ili izravno, utjecalo je na razmjerno mirne i tihe sedamdesete kada je rock u pitanju. Tek krajem 70-ih i početkom 80-ih scena se ponovno budi s dolaskom punka u grad na četiri rijeke – nastaju punk i rock bendovi Nužni izlaz, Prije svega disciplina, Duhovna pastva, Klun i galioti, Tibet, Konzerve, Gumena sigurnost, potom Lorelei i mnogi drugi, a s pravom smo barem napola karlovačkim smatrali i Psihomodo Pop.
Osamdesete su bile druga pozitivna eksplozija mladenačke slobode prije nego što će ratovi devedesetih izbrisati dane kada su Karlovac i cijela Hrvatska živjeli u ritmu mladenačkog bunta i urbanosti. Najdalje su u tom razdoblju stigli Lorelei, koji su čak i na austrijskim radio stanicama držali prva mjesta na demo ljestvicama.
Ipak i najdepresivnije postratne godine (nakon što je u ratnima još postojala iskra bunta, sada iz drugih razloga) iznjedrile su nekoliko vrijednih imena na karlovačkoj glazbenoj sceni, ne strogo rock žanra, poput Galax54 koji su harali hrvatskim demo ljestvicama, Zeus Fabera koji je bio cijenjen i daleko izvan granica Lijepe naše, probudili su se ponovno i rockeri predvođeni Krugom, Time Crew i Scarsoulsima, punkeri sa SCUD-om, Kontrom, kasnije Carl Hunterom. Mlađe metal snage predvodi Sepal, atmosferičniju glazbu uz galaksovce stvaraju i Vivian Girls, sjajno radi nikad prežaljeni Panic Radar. Od autorskih bendova novo stoljeće obilježili su Miki i srebrni miševi.
Nakon godina razmjerno živahne scene ali manjka svirki u samom gradu, posljednjih godina scena je istinski živnula i na tom planu. Prije svega uz jedan od najvećih i najpopularnijih hrvatskih festivala demo bendova Hermetiku i redovnu zimsku manifestaciju KAbina – kroz ove dvije priredbe godišnje u Karlovcu zasvira 50-60 mladih bendova iz cijele Hrvatske, što grad na četiri rijeke opet stavlja u sam vrh nezavisne rock scene u Hrvatskoj, koja je, baš kao prije pola stoljeća, opet u zapećku, ignorirana od državnih medija, ali i dalje živa i – zdrava. I autorski gledano puno toga za reći ima i Karlovac – Downcast Art oduševljava ljubitelje metala doslovno diljem svijeta, iskorak se očekuje od Šafla, već podulje vrijeme i od možda previše samozatajnog Humanofona, nastaju odlični novi bendovi poput Wanderlusta, u dugoreškom susjedstvu sjajni je Udriground. Svoj zlatni rockerski pir grad na četiri rijeke, čini se, proslavlja na razini.
Fade out
: 25 godina kasnije, kada uđeš u dugačku aleju platana, kasno noću, možda pomalo pijan, u glavi počinje koncert koji posve ovisi o onome kako se osjećaš tih dana. Nekad se uz Poguese mrak pretvara u sunčanu stranu ulice, ponekad te bas Adama Claytona uvodi u “With or without you” vapaj, ponekad ti dođe da zaplešeš uz rock mandolinu Petera Bucka, ponekad si Lou Reed i uz “Pale Blue Eyes” u glavi, osjećaš se istovremeno i sretno i tužno. Ponekad, osjećaš onaj ocean razlike između stvari koje želiš i stvari koje dobijaš i s Morrisseyem čekaš da završi još jedan “stifled Friday”, i bivaš “maladjusted”, neprilagođen, baš onako kako treba u svijetu koji je takav da prilagodba znači poraz.
Sretan ti rođendan roče i role. Uvijek pomažeš.
KAportal.hr
*dio informacija u tekstu preuzet je iz teksta Draženke Polović “Karlovački rock vremeplov” iz časopisa “Svjetlo”, dvobroj 1-2, 2005. godine