Moja najbolja prijateljica kaže da ima iskrivljenu sliku o ljubavnim odnosima, jer je u djetinjstvu pročitala previše romantičnih priča u kojima savršeni džentlmen ni pod cijenu života ne odustaje od svoje drage.
Meni se pak čini da imam iskrivljenu sliku o dobroti, jer sam pogledala previše božićnih filmova. Tamo se i najgori Grinch pretvori u primjer anđeoske dobrote. No, stvarnost, nažalost nije takva. Grinch najčešće ostaje Grinch, a božićno čudo rezervirano je za one koji dobrotu daruju i više od jednom godišnje.
I čiča miča, gotova je božićna priča.
Ali, životna priča, ta nema kraja.
Postoji nešto svojstveno i Božiću i stvarnosti, a zove se NADA.
Od nje se ne odustaje lako. Jer, predobro znamo da nas upravo ona održava na životu.
Zbog nade ćemo i na najgoreg prevaranta gledati kao na savršenog džentlmena, zbog nade ćemo svakog Božića ponovno povjerovati da se mir svijetu naviješta.
Zbog nade ćemo se odazvati na svake izbore.
Zbog nade ćemo platiti režije.
Zbog nade ćemo još jednom pregledati oglase za posao.
Zbog nade ćemo se zadužiti.
Zbog nade ćemo za svakog pronaći opravdanje.
Zbog nade nećemo ništa poduzeti.
Zbog nade ćemo nešto poduzeti.
Zbog nade ćemo oprostiti.
Zbog nade ćemo se probuditi.
Zbog nade ćemo ustati kad padnemo.
Zbog nade ćemo zaboraviti da smo jedino božićno čudo – mi sami. Jer, to je doista čudo, nadati se toliko koliko mi možemo.
A s neba ne padaju čuda. Samo kiša, tuča i snijeg.
I žabe ponekad.
I nadati ćemo se da će još dugo biti tako. Jer, to je barem nekakav znak da je s ovim predivnim svijetom još uvijek sve manje, više – u redu.
Ivana Francišković Olrom
Zeleni kutić dio je projekta Eko Eho, koji je omogućen financijskom podrškom Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Sadržaj je isključiva odgovornost autora i nužno ne izražava stajalište Nacionalne zaklade.