Satnik Pavković zahvalan Bogu na drugoj prilici

Satnik Pavković zahvalan Bogu na drugoj prilici

Satnik Marko Pavković bio je šest mjeseci u Afganistanu. Bila ja to za njega prva vojnička misija. Nije tamo mogao ni zamisliti da će mu se tragedija koja će mu promijeniti život dogoditi nakon što sleti u Hrvatsku, da će baš tu postati i do kraja života ostati invalidna osoba, da će se za život boriti u bolničkoj postolji, a ne na ratištu, te baš tu postati heroj. Kako drugačije nazvati čovjeka koji je, prvo što je učinio nakon što se u strašnim bolovima probudio iz kome u zagrebačkoj bolnici, jest poručio sveučilišnoj profesorici koja ga je pijana udarila automobilim: Opraštam vam, dođite me posjetiti!

Dvije najtužnije osobe na svijetu, kada su čule što se dogodilo, bile su Inya i Kim, njegove kćerke iz dva braka, koje su u samo nekoliko dana postale najsretnije djevojke na svijetu, kada su liječnici rekli da se tata uspješno počeo oporavljati. – Iz svake nesreće moramo izvući ono najbolje. Tako jako želim da iz ove nesreće moj tata izvuče život, jer mi mora dati ono što nisam imala u djetinjstvu – oca, pričala je tako Kim prisjećajući se djetinjstva koje je prošlo nekako mimo tate Marka koji je 20 godina života posvetio vojsci. Sudbina je htjela da se Marku ostvari njegova najgora noćna mora, da postane invalidna osoba.

–  On jednostavno nije bio tip koji bi se bojao smrti. Bojao se da ne nastrada, pa da ostane invalid do kraja života. Ni pod koju cijenu nije želio ostati nekome ne teret. Niti jedan rat nije lagan, on je preživio strašne stvari. Izvukao je živu glavu, a dobro je i što je sačuvao živce u svemu tome. Nikada nije trošio vrijeme pričajući o ružnim stvarima – ispričala je bivša supruga Nikolina Pavković, majka Markove kćerke Inye. Njegova druga bivša supruga Edith kaže da je Marko vojsku volio skoro jednako kao svoje obitelji. Stalno bi pričao o ročnicima koje bi podučavao vojničkim vještinama, a koliko je u tome bio spješan možda najbolje ilustrira podatak da su ga mladi vojnici toliko voljeli da su mu pisali pjesme. Nedostajat će svojim suigračim u amaterskom ozaljskom nogometnom klubu, koji su bez njega ostali samo na igralištu, ne i u svojim životima. Marko ja zahvalan Bogu što mu je pružena druga prilika, a Inya i Kim što im nije uzeo tatu.

KAportal.hr

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest