Bilo bi pretenciozno tvrditi bilo što decidirano u slučaju Daimler, koncerna koji je u zamjenu za manju (novčanu) kaznu pred američkim sudom priznao podmićivanje u dvadesetak svjetskih država, između ostalih i Hrvatskoj, kako bi se dobili unosni poslovi isporuke vatrogasnih vozila. Elemenata je jednostavno premalo da bi se uprlo prstom u krivce i složio mozaik korupcije u kojem je podijeljeno 4,7 milijuna eura mita. Sve zasad ostaje na razini nagađanja i s obzirom da su predstavnici Daimlera američkom sucu priznali da je kontinuirano “podmazivanje” ekipe u Hrvatskoj trajalo od 2002. do 2008. – dakle, u mandatu SDP-a i HDZ-a – moglo bi se okladiti da će na razini nagađanja i ostati. Jer, političke elite nazovi ljevice i nazovi desnice će se teško dogovoriti oko važnih nacionalnih pitanja da bi zabavili i malo polarizirali narod, ali kad treba pomesti zajedničku prljavštinu pod tepih, ne treba sumnjati u prešutni konsenzus. To je u ovom slučaju poražavajuća činjenica broj jedan.
Za manje upućene, hrvatske su vlasti 2002. raspisale natječaj za isporuku 210 vatrogasnih vozila i od pristiglih ponuda ona Tehnomehanike iz Marije Bistrice je proglašena najpovoljnijom. No natječaj se ubrzo poništava, da bi SDP-ova Vlada u listopadu 2003. na zatvorenoj (?) sjednici donijela odluku o direktnoj pogodbi po kojoj konzorcij tvrtki Debis IT (Daimler Financial Service) iz Berlina i IM Metal (IMM) iz Ozlja dobivaju posao. Vlada na takve poteze ima pravo, no poražavajuća činjenica broj 2 u ovom slučaju je što nitko u Hrvatskoj nakon puknuća ove afere nije smisleno objasnio kako je moguće da se bez natječaja prihvati ponuda skuplja za čak 182 milijuna kuna. Natječaji i ugovori su u zapadnom svijetu svetinja jednom kad se raspišu i potpišu; ovdje bi se izigravanje tih principa moglo proglasiti patriotskim dobrim namjerama tadašnjih vlastodržaca da pokušaju barem dio proizvodnje vatrogasnih vozila premjestiti u Hrvatsku što je u slučaju IM Metala iz Ozlja i učinjeno.
No kad se malo prekopa po internetu (vidi zanimljivi članak na www.zagorje.com/clanak/7231/afera-daimler-zagorski-list-jos-2003-godine-razotkrio-aferu-sa-kamionima.aspx), jasno je da je mnogo jeftinija Tehnomehanika tada bila u stanju napraviti gotovo cijelo vatrogasno vozilo u domaćoj proizvodnji, pa “patriotski” argument pada u vodu. Nekome je evidentno bilo u konkretnom interesu da posao dobije baš Daimler koji, eto, voli malo “podmazati” poslove s kojim milijunčićem eura, i baš IM Metal tvrtka iz Ozlja koja će se pod istim vlasnicima prometnuti u vrlo probitačnu tvrtku za proizvodnju oružja na svjetskoj razini – HS produkt. A taj interes ni najnaivnije dijete iz vrtića ne bi protumačilo kao opći. Tadašnji ministri potpisnici spornog ugovora, financ ministar Crkvenac, glavni gospodarstvenik u Račanovoj Vladi Jurčić i prvi hrvatski policajac iz tog doba Lučin danas bi najradije nejasnim sjećanjem i “ja sam čist” pričom oprali ruke kad već ne smiju ili ne mogu uperiti prst u nekog drugog. Potpredsjednik Vlade iz toga doba Linić, iznerviran pritiskom doslovno izjavljuje da “danas svi pišaju po njemu”, da je proradilo “špijunsko podzemlje” i da poziva institucije pravne države da što prije ispitaju slučaj. Retorika opasno slična onoj aktualnog ministra obrane Branka Vukelića kad je uranjao iz afere u aferu, iza svake pozivao institucije da odrade svoj posao, i na kraju – od prometnih nesreća koje je navodno izazvao, preko navodnog nezakonitog pogodovanja Kauflandu u Karlovcu, do navodne afere Brodosplit – uvijek izlazio čist kao planinska rosa. Pomoću istih tih institucija koje je pozivao na akciju.
Stvar bi trebala biti vrlo jednostavna; ako su Daimler i još neke čudne tvrtke s upitnim smislom postojanja iz Delawarea i Wyominga uplatili 4,7 milijuna eura IM Metalu namijenjenih mitu, treba samo pročešljati knjige i vidjeti na kojim je računima i mjestima ta lova završavala. No da ponovimo, ne treba gajiti neku nadu; SDP je teško i nikako ispravljao “tko je jamio, jamio je” filozofiju iz pretvorbene pljačke stoljeća u režiji HDZ-a, HDZ je kasnije teško nalazio načina da nešto konkretno prikači SDP-u. Ostaje dojam da smo dosad gledali antikorupcijski igrokaz s par žrtvenih janjadi, a kao što rekosmo, Daimler je u Hrvatskoj podmićivao i jedne i druge. Drugim riječima, bio bi nevjerojatni pravosudni događaj da se ta stvar istjera na čistac. A likovi koje Daimler izrijekom navodi da je na njihov račun sjedala mito lova? Broj jedan, svima nama poreznim obveznicima prije svega važno je što rade javni dužnosnici, oni koji su se ne izborima dokopali moći i iritantne situacije da nešto “jame” i zloupotrebljavaju proračunski novac. Vlasnici IM Metala i HS Produkta nisu tog soja; Vuković i Žapčić su prije svega sposobni inženjeri i poduzetnici. Ne treba zaboraviti da su s oko 1000 radnika, tokara i glodača koji nisu imali sreće ugurati se u Alstom gdje su veća primanja, najveći poslodavci u Karlovačkoj županiji. I nisu anđeli, to svakako; sjetimo se prije ove afere i optužbe za šverc cijevi za oružje na njihov račun, sjetimo se da je njihov hvaljeni pištolj HS 2000 osim što resi opasače mnogih prestižnih policija na svijetu korišten i u mnogo manje plemenite svrhe. Recimo, njime je ubijen kontroverzni umjetnik Theo van Gogh od strane islamskog terorista u Nizozemskoj. Zemlji gdje je prema procjeni tamošnje policije nelegalno ušlo između 10 i 20 tisuća HS 2000 pištolja. Činjenica je i da prema načinu na koji otkupljuje nekretnine na karlovačkoj tržnici i stvara lokalno medijsko carstvo, jedan od vlasnika HS Produkta raspolaže za običnog čovjeka nevjerojatnom količinom keša. No on je privatnik i to nije naša stvar. Čak i da su Vuković i Žapčić uzeli svaki euro od onih 4,7 milijuna, skoro da bi im čovjek čestitao. Ajd’ da i netko od nas uzme lovu strancima, za razliku od političara koji nas za sitnu pinku rasprodaju.
Što o ovoj temi misli naš drugi PRESS(R)ING kolumnist pročitajte ovdje…