Registar branitelja već godinama je vruća unutarnjo-politička tema. Vjerojatno ne bi da se ne barata nevjerojatnom brojkom od pola milijuna branitelja, da se u postratnim godinama nisu dijelile izdašne braniteljske mirovine, i da na kraju krajeva ne postoji opravdana sumnja da ima onih koji su se okoristili braniteljskim statusom,a baruta nisu omirisali. Krađa registra i anonimna objava preko internetske domene u Americi podijelila je javnost i pojačala polemičke tonove. No jedno je sigurno, objava registra izazvala je nezapamćeno zanimanje i posljednjih dana stranica www.registarbranitelja.com jedna je od najposjećenijih. Zavirili smo i mi u registar da vidimo jesu li nam trenutni obnašatelji vlasti u Karlovcu i Karlovačkoj županiji i drugi vodeći političari bili jaki u vršenju patriotske dužnosti u razdoblju od 1991. – do 1995. godine, kao što su danas jaki na jeziku, u “mahanju zastavama” i dičenju hrvatstvom. Treba se unaprijed ograditi; registar navodno nije skroz potpun, drugi je problem što tražilica na registru izbacuje samo imena i postrojbu s imenom grada pa se neka česta imena ponavljaju više puta, npr. ima 14 Ivana Vučića branitelja u Hrvatskoj. Na kraju, u ratu su mnogi imali radne obaveze i obavljali važne civilne dužnosti pod granatama, pa ne treba sud o domoljubnom profilu određene osobe donositi na prečac. Ipak, stoji i to da onaj tko je htio uzeti pušku u ruke 1991. nije ga mogla spriječiti ni škola, ni nesluženje JNA, ni posao, ni obitelj. Krenimo od najviše pozicioniranog karlovačkog političara, ministra Branka Vukelića. Njega u registru nema što je poprilična ironija kad se zna da danas vodi ministarstvo obrane. Drugačija je priča s karlovačkim saborskim zastupnicima Nedjeljkom Strikićem (HDZ) i Brunom Kurelićem (SDP). Prvi je kao liječnik gotovo godinu i pol dana bio angažiran i njegovo je sudjelovanje na teškim terenima Velebita 1991. uz specijalnu policiju poznato, a Kurelić ima malo manje od godinu dana braniteljskog staža, također kao liječnik. Gradonačelnik Karlovca Damir Jelić 1991. godine imao je 19 godina, a u vrijeme bitke svih bitaka Oluje, 24 godine. Registar bilježi veći broj Damira Jelića, ali niti jedan nije zabilježen u karlovačkim postrojbama. Jelić ni u svojoj predizbornoj biografiji ne spominje Domovinski rat, a s obzirom da spominje plakete i diplome iz profesorske karijere, katolički duh i ostale zgodne životne sitnice, sumnjamo da bi preskočio sudjelovanje u ratu kao kandidat HDZ-a za gradonačelnika. Dakle, gotovo sa stopostotnom sigurnošću možemo tvrditi da nijedan Damir Jelić iz registra nije gradonačelnik Karlovca. Ni dogradonačelnik Karlovca Dubravko Delić nije u registru branitelja, kao ni dogradonačelnica Karlovca Marina Kolaković. Ako je u registru branitelja Željko Gojšić na kojeg mislimo, onda je i njegov ratni put sličan onom današnjem političkom. Kao predsjednik Gradskog vijeća «disciplinira» svoje vijećnike iz HDZ-a i one iz oporbe, a u ratu je od početka 1992. s prekidima do 1996. “disciplinirao” vojsku kao pripadnik vojne policije. Direktor Grada Karlovca Nikola Rogoz “odradio” je rat otpočetka do kraja i ima prilično impozantni ratni put – od 30. lipnja 1991., pa do poslije Oluje. Župan Ivan Vučić je po svemu sudeći bio branitelj u svom Ogulinu, no nije uputno ulaziti u analizu jer samo u Ogulinu registar bilježi dva Ivana Vučića. Vučić je radio na željeznici, a većina djelatnika HŽ-a bila je pod ratnom radnom obavezom. Ime dožupana Ivana Banjavčića je u registru, jedino je problem što su upisana dvojica iz dugoreških postrojbi. Jedan je pod oružjem bio neprestano do 30.6. 1991. do 30.6. 1996. godine, a drugi od 30.6. 91. do 30.10. 1991. u 137. brigadi, i onda kratki period u logistici poslije Oluje. Drugi dožupan Josip Šafar, u ratno vrijeme rukovodeći u Poreznoj upravi, nije u registru. Kad je riječ o direktorima gradskih poduzeća status branitelja imaju svi osim Vlatka Ivke, no on je 1991. godine imao i najmanje godina. Među njima najimpozantniji ratni put ima direktor Zelenila Stjepan Turković koji je u uniformi neprekidno bio od 27.8.1991. do 20.12.1995. godine, a direktor Mladosti Dragutin Mikša ubilježen je u registru kao branitelj tek par dana, od 2. do 6. rujna 1993. Još jednom ponavljamo, sve ove informacije treba uzeti s rezervom iz jednostavnog razloga što je moguće da u Karlovcu postoji još osoba koje nose imena i prezimena identična onima koja su iznesena gore u tekstu. Ispričavamo se unaprijed zbog mogućih grešaka.
KAportal.hr