Jedan moje prijatelj pred neko vrijeme reče mi: Pazi ,stari, još malo i u javnosti nećeš moći ni pisnuti da si katolik, Hrvat i heteroseksualac. Ako ti slučajno padne na pamet ili izgubiš pamet pa to zucneš biti ćeš optužen po nekoliko točaka. Možda sud uzme tvoju obranu u obzir, ali u ćeš javnosti biti označen kao onaj koji širi – govor mržnje ili krši zakon o diskriminaciji. Još u fazi rasprava o Zakonu o diskriminaciji upozoravalo se da nije potreban jer Ustavom je sve uređeno i jasno, ali kad se već želi donijeti, jer bolest je Hrvatskog sabora da donosi loše zakone, da se bude vrlo oprezan jer postoje opasnosti da se isti Zakon zloupotrijebi. U diskusiju su se uključile i vjerske zajednice ( ne samo Katolička crkva) i upozorile kako se, s obzirom na postojeće odredbe, ne mogu predvidjeti posljedice koje bi taj Zakon mogao imati u praksi, jer zabranjuje diskriminaciju na širok način. Kako to konkretno (zloupotreba Zakona) izgleda uvjerili smo se ovih dana. Lezbijska udruga Kontra pokrenula je sudsku akciju protiv vjeroučiteljice iz Zagreba da je širila mržnju prema homo populaciji. Kontra tek reagira na prijavu jednog roditelja čije dijete nije ni slušalo vjeroučiteljicu, jer ne ide na vjeronauk. Na stranu to što je vjeroučiteljica prenosila djeci nauk Crkve – da je čovjek dužan shvaćati i živjeti svoju spolnost u službi ljubavi i života, a to je da sve ljude treba prihvatiti takove kakvi su, pa tako i homoseksualce. No, Kontra i majka djevojčice inkonstruirale su svoju priču i krenule na ženu vrlo žestoko. Bez obzira na odluku suda žena je stigmatizirana zauvijek kao homofob, širitelj mržnje i netrpeljivosti. Drugi primjer zlouporabe spomenutog zakona jest traženje da se zabrani antigay skup u Zagrebu od strane organizatora gay pride-a. Ako pođemo od premise da je spolna orijentacija privatna stvar svakog pojedinca bila ona heteroseksualna ili homoseksualna onda ne vidim razloga zašto netko mora po cesti demonstrirati da je homoseksualac. Istina jest da većina homoseksualaca kao i heteroseksualaca svoju seksualnost žive u miru i tišini i da im ovakve eskapade po ulicama ne padaju na pamet. Pride je prije svega zamišljen kao provokacija javnosti pa onda svakako treba računati i s provokacijom dijela javnosti – s drugim predznakom. Ako kreneš u javnost treba računati s reakcijama koje nisu uvijek pozitivne. Pišem ovaj članak i on će biti predočen javnosti, bilo bi smiješno očekivati da će svi reći – izvrsno! Kažem sebi uvijek – ok je i kada te popljuju, i to je dio cijene javnosti. Sloboda mišljenja i govorenja. Što bismo sad svi trebali pljeskati, padati u trans promatrajući njihov mimohod pri kojem možda vrijeđaju naša mišljenja, način života? Jasno je da se svaki pojedinac i društvo treba boriti protiv svake diskriminacije; nacionalne, vjerske, zbog boje kože, drugačijeg mišljenja, spolne…Ali isto tako nitko ne smije zloupotrebljavati svoje opredjeljenje. Naveo sam samo ova dva primjera kao eklantantan pokazatelj zloporabe zakona na koji se upozoravalo na početku njegova donošenja.