Piše Darko Lisac
Ulica. Zeleno. Voda. Prašina. Mamin osmijeh, njena ruka, njen pogled. Tata i ja trčimo, bicikl s pomoćnim kotačima, crveno-crna lopta. Pas. Vrt, dvorište, orah, panj na kojem sjedi baka. Figurice od plastelina na prozoru, visoka temperatura, oblozi na čelu, crtić na televiziji, vlaga na stropu, olovkom ucrtana visina na zidu. Poljubac u čelo brata-bebe. Ulica. Zgnječene višnje na asfaltu u kasno ljetno poslijepodne, miris roštilja, nasmijana lica, zvuk pucanja lubenice, širom otvorena dvorišna vrata, dječja vika i špricanje vode s kupališta, grmlje kiselice ispod nasipa. Jutro kroz krmeljave dječje oči, trava koja se lagano povija, svijet od zelene.
Mrak. Zrak miriše na prašinu i travu, noćni disko na otvorenom na Foginovom, zagrljeni parovi u šetnji, zvuk televizije iza otvorenih vrata, šuštanje lišća, šuštanje slapa, šuštanje svijeta. Toplina. Žuta drvena vrata garaže, prljava lopta, male blatnjave tenisice, blatnjava koljena, mokre oči. Šetnje. Mamina ruka, antene na vrhu nebodera iznad krovova starih kuća, opasna cesta, veliki dućan, sladoled na štapiću, sok u tetrapaku, haustor sa starim žutim psom. Dolazak cirkusa na drugu obalu rijeke, miris pečene ribe iz drvenog restorana na vodi, mirno nedjeljno jutro predgrađa. Pranje automobila, prijenosi nogometnih utakmica s radija, zveckanje posuđa, smijeh i svađe iza otvorenih prozora.
Kupanje. Slap, turbina, ploče, skakaonica, most. Spuštanje niz slap, skokovi s turbine, sunčanje na pločama, kartanje na pločama, pričanje na pločama. Noć na skakaonici, plava ograda mosta u pustom poslijepodnevu, žuto lišće na površini vode, stari čamac, djeca koja na obali igraju nogomet. Djevojčice i odsjaj njihovih lica u srebrnom zvoncu bicikla. Ukradene kruške. Mutljiš, staro plivačko, miris riječnog bilja u nosnicama, vruć asfalt mosta, smijeh i trčanje i prijatelji. Grad. Parkovi koji mirišu na kišu. Trčanje pod pljuskom, odraz uličnog svjetla u lokvi vode, mokri prozori. Usijano ljeto, narančasta tenda na opustjelom Korzu, popucali asfalt, vruća prašina, daljina u kojoj lelujavi ljudi izlaze iz autobusa, terase sa zveckanjem leda, sunčanim naočalama i nečijim grlenim smijehom. Pečeni kukuruz, kuhani kesteni, nogometna lopta, srednji ulaz, stepenice, zelena ograda, odsjaj mjeseca u jezercu, zvuk klizaljki, tračak svjetla iza smeđe roletne na prozoru njene sobe.
Zelena školska klupa, uspavano hladno jutro i noć koja prerano pada, slova i brojevi i petice i jedinice i odgrizeni vrh gumice, uši na bilježnici, zadaće…velika bijela zgrada, potpisi u kutu, staklena vrata, posljednji dan 8.a razreda. Zamagljeni gimnazijski prozori, izmaglica nad Koranom, miris hrenovki u pecivu u kantini, Sandrine blještavo zelene oči dok stoji ispred razreda, a ti silaziš stepenicama. Utakmice, stadion, provlačenje kroz rupu u ogradi iz smjera starog drvenog mosta, krošnje drveća nad tribinama, dvorana, rukomet, miris znoja i rukometnog ljepila, koncerti, ptice koje sleću na krovove nebodera, iza staklenih zidova dvorane, Vunsko Polje, djevojke koje igraju odbojku, zvuk udarca košarkaške lopte u obruč, bicikli položeni u travu, crkveni tornjevi u sumrak, jazz bend na terasi hotela. Parkovi. Krošnje, šetališta posipana lišćem, kestenjar u magli, kasni večernji trening, dječak sa sportskom torbom, zvuk klavira s poluotvorenog prozora Glazbene škole, djevojčica s pletenicama i kajdankom stisnutom uz traper jaknu s ružičastim brošem.
Fluoroscentni grozdovi na nebu, u sunčanom danu. I prvi zvuk, kraj prvog života, kraj prvog svijeta. Buka od koje boli trbuh, selotejpom oblijepljeni prozori, prestrašeni ljudi u mračnom podrumu, vrištanje granate i tresak od kojeg puca fasada i razlomljena zidna prašina pada na pusti svijet. Sasušena krv na pločniku, gusto crveno blato novog groblja, roditelji koji plaču i dječaci koji se bore između želje da budu odrasli i želje da plaču. Praznina. Nema osjećaja. Novi napad. Stajanje na brdu, oči koje prate let granate, bljesak i oblak prašine i stakla kada udari u neboder, podmukla svjetlost kada padne na ulicu, potraga za osjećajima kojih nema. Tupilo, neplač, nestrah i neočaj. Samo jaka bol u trbuhu od zvuka sirene. Samo nemoć. Ljeto i sunce i dva mjeseca bez pucanja. Poljubac. I grmljavina u daljini. Grmi iz vedrog neba i umjesto kiše svijet se pretvara u buku i bljeskove. Miris trave pod visokom ogradom, plamen na krovu škole, djevojčica na biciklu, uspaničeni ljudi, škripa automobila, buka, buka, buka i buka. Dječak s krvavim leđima, prijatelj s krvavom rukom, čovjek od prašine i krvi. Usijani geleri zabijaju se u zidove, stakla, ogradu i znaš da je kraj. Nije te strah, želiš da je kraj. Nije. Zavlada najveća tišina i trčite. Poslije, na sigurnom, dolazi strah. I čini se da ćeš umrijeti od njega. Još poslije, ujutro, ulice su puste, drveće slomljeno leži na cesti, grad je posipan krvlju, staklom i prašinom i iz nekog razloga to slomljeno drveće čini ti se kao najtužnija stvar na svijetu.
Napušteni autoput. Everybody hurts. Valentinina majica na R.E.M., crne starke, njeni prozori ispod autoputa, miris kupina sa zaraslih polja, puškaranje u predgrađu, UNPROFOR-ov bijeli džip i mrtva pčela na vrućem asfaltu.
Grafiti na ciglenom zidu tvornice. Klupa u sjeni lipe. Prvi dim cigarete, prva piva, oštri rubovi čepa, gorak okus na nepcu. Snijeg u parku, djeca na sanjkanju, grudanje, grickanje ledenica. Noć i miris snijega, pucketanje grana, njena žvakaća s okusom jagode, hladan nos i topli jezik, kratak i lagan dodir zubiju, grickanje usana, isprepleteni prsti u subotnju večer na Korzu, treštanje muzike iz kafića, djevojke naslonjene na vodoskok, Vraniczanyeva palača, strani autobus ispred hotela, boje grada u prozorima. Dugačko šetalište, crvene brojke na elektronskom satu, jakna nalik njenoj na drugom kraju parka, miris bambusa na klupi ispod kina, obrisi grada u staklima napuštenog izloga, srednjoškolke u Radićevoj u sedam i pet, malena djevojčica u žutim čizmicama i plavoj kabanici, trepereće žuto na semaforu kod Grabrika, kasno noću.
Trenutak u kojem dolazi proljeće, jutro u kojem razlista velika lipa kod kioska ispred stare bolnice, ulaz u veliki park, zgrada kazališta kroz guste zelene krošnje, spomenici, cvjetnjaci, kesteni, lipe, klupe, bijeli šljunak, masivna smeđa vrata kina, zagrljeni parovi u šančevima, košarkaško igralište. Lupa kestena po pločniku, mokri automobili, mokre ceste, crveni kiosk s krumpirićima i mutnim žutim svjetlom. Gradska kavana, šahisti na klupama, mrlje na stolnjaku, kuhano vino i fašničke krafne. Star F, Knjiga i kava, Drmeš, Cohiba, Pappas, Kazališna kavana, Carlstadt, Spirit, Siddharta, Buddha Bar, Nula, Feferon, Hrvatski. Skrivene klupe u Vrbanićevom perivoju, stepenice Arhiva, kamioni na parkiralištu tržnice, Dani piva, krijesovi na Kupi, Sajam vlastelinstva, Medjunarodni festival folklora, ZILIK, let balona u novogodišnju ponoć, namreškana lokva u sunčanom jutru nakon kiše i razlomljen odsjaj registracije s početnim slovima KA u vodi.
Tirkiznozelena tabla. Ime grada. Švarča. Pogled s brijega na obrise nebodera, crkvenih tornjeva, starih kuća, krov gimnazije, stara tvrđava na brdu, ulična rasvjeta, voda, toliko puno vode, kupski zidić, koranske ploče, lišće na Mrežnici, nasmijana djevojka umrljana muljem Dobre.
I onaj trenutak. U kasnoj prosinačkoj noći. Gusta magla, sive mokre ulice, dotrajale fasade, hladnoća, mrak, gole grane u parkovima, smrknuta lica rijetkih prolaznika, svijet načinjen od sive, od vlage i magle, svijet bez boja. Depresija i nervoza. I onda iznenadna bol u trbuhu. Jaka, grčevita bol. Od nenadjebive ljubavi.
Autori fotografija:
1. Panorama grada i 5. Ratna fotografija – DINKO NESKUSIL
2. Koranski slap, 3. Drveni most i 6. Dečko na turbini – NIKOLA BELAVIĆ
4. Središnji park – ZVONIMIR GERBER
7. Panorama grada – ROBERT FAJT