Punih 15 godina prošlo je od subote, 5. kolovoza 1995. godine kada je ujutro nešto poslije 9 sati postignut najveći uspjeh hrvatskih postrojbi u Domovinskom ratu; vojnici 7. i 4. gardijske brigade ušli su u napušteni Knin, što je i simbolički označilo kraj tzv. “Republike Srpske Krajine”, paradržavne tvorevine na okupiranim područjima RH ustoličene još 1991. Vojno-redarstvena akcija Oluja” koja je trajala nepuna 84 sata, zauvijek je srušila snove o Velikoj Srbiji i donijela slobodu gotovo četvrtini državnog teritorija.
Akcija je i na karlovačkom području počela 4. kolovoza u pet sati, no prvog dana ratnih operacija na našem su terenu zabilježeni samo snažni topničko-raketni i zračni udari po neprijateljskim položajima što je bilo uvod prodoru pješačkih postrojbi. Na ogulinskom dijelu bojišta, snage Zapovjednog područja Karlovac su 4. kolovoza okružile Plaški i zauzele cestu Slunj-Primišlje-Perjasica. Na pravcima djelovanja oko Karlovca prvi napad nije uspio, ali plan je tada promijenjen, pa je vojska poslana u međurječje Mrežnice i Korane prema Krnjaku i dalje prema Vojniću. Na današnji dan oslobođeni su Plaški, Primišlje te pojas između Korane i Mrežnice, dok su snage 5. korpusa Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane iz bihaćkog džepa presjekle cestu Slunj-Korenica i tako spriječile 21. kordunski korpus da krene prema Lici. Nakon što je zauzela Plitvice, 1. gardijska brigada se poslijepodne 6. kolovoza kod sela Tržička Raštela spojila sa snagama 5. korpusa Armije BiH. Nakon toga je krenula na sjever i ušla u Slunj zajedno sa snagama ZP Karlovac s ogulinskog dijela bojišta. Dan kasnije oslobođeni su Kamensko, Tušilović, Krnjak, Veljun i Vojnić.
Vojska Fikreta Abdića pobjegla je zajedno s izbjeglicama iz Cazina prema Vojniću, gdje su je blokirale snage ZP Karlovac.
Nakon četiri dana pružanja otpora, 21. korpus SVK je na Kordunu bio opkoljen i bačen na koljena. Predaja je izvršena 8. kolovoza u 19 sati, kad je u Viduševcu zloglasni srpski zapovjednik Čedomir Bulat hrvatskom generalu Petru Stipetiću podnio prijavak pred strojem, čestitao na pobjedi i predao korpus. Potom su snage ZP Karlovac potpuno oslobodile šire područje Vojnića i Gvozda, te osigurale Petrovu goru i granicu prema BiH. I petnaest godina nakon Oluje postoje mnogi prijepori o toj akciji, ili možda više o nečasnim radnjama koje su uslijedile ubrzo nakon nje. Mnogi hrvatski zapovjednici koji su rukovodili vojnom operacijom našli su se na optuženičkoj klupi Haškoga suda, a Hrvatska je u međuvremenu “uložila” stotine milijuna eura u obnovu imovine koja je uništena u nekontroliranim rušilačkim pohodima nakon Oluje. No, bez obzira na sve, povijesna je to akcija hrvatskih vojnih snaga koja se smatra krajem Domovinskog rata iako njome nije oslobođena cijela zemlja. Dogodilo se nešto puno važnije; njome je promijenjen strateški odnos snaga u cijeloj regiji u kojoj se Hrvatska vojska pokazala kao vojnički nadmoćna sila, a stvoreni su i uvjeti za okončanje rata u Bosni i Hercegovini. Prije 15 godina u brojnim hrvatskim gradovima, pa tako i Karlovcu, Dugoj Resi, Slunju i Ogulinu, po posljednji su se puta oglasile sirene za prestanak opće opasnosti označivši konačno početak mirnodopskog života.
Svim hrvatskim braniteljima koji su tijekom Domovinskog rata branili Hrvatsku, dragovoljcima i ratnicima iz Oluje, ali i obiteljima čiji su najbliži poginuli za mir u kojem danas živimo, upućujemo još jedno veliko HVALA.
KAportal.hr