Kakve li političke ironije, licemjerja i politikanstva u jučerašnjem otvaranju 20 milijuna eura vrijednog novog pogona KIM-a u prisutnosti premijerke Jadranke Kosor i kreme vladajuće državne i lokalne političke strukture! “Ovo je priča o uspjehu, a Dukat je pravi “dukat”. Sja pravim sjajem i možemo biti ponosni jer je priča o KIM-u dobra priča posebno kad se sjetimo teškoća u kojem je bio”, rekla je Jadranka Kosor: Nije imala snage za imalo čestite samokritičnosti u ovom happy endu, ne priče o uspjehu, nego priče o kraju gotovo 15-godišnje agonije mljekare iz Mekušja. Ni riječi o tome da izvor teškoća koje je spomenula nikad nisu bili radnici niti čak upravljačke strukture KIM-a, nego politika koja je nekadašnju državnu tvrtku u 15 godina bacala iz gliba u glib. KIM je bio zdrav kolektiv, uspješno radio i u vrijeme kad ih je samo nogometno igralište “Vatrogasca” dijelilo od okupiranog područja i srpskih pobunjenika. A onda se u kriminalnoj privatizaciji KIM-u dogodio Kutle, firma je zadužena do grla i ostavljena državi, to jest poreznim obveznicima da je održavaju na životu. U međuvremenu se desilo niz bezuspješnih pokušaja prodaja tvrtke u privatne ruke s kulminacijom prije tri godine kad se politika namjerila prodati KIM poduzetniku i lokalnom političaru Šimiću, to jest njegovoj tvrtki Chemoderm koja s mljekarstvom nema veze, s dva zaposlena i 400 eura mjesečne dobiti. Novinari su to nanjušili, počeli vršiti medijski pritisak, a tadašnji saborski zastupnik Nikola Vuljanić upozorio je da je da je pozadina prodaje KIM-a Šimiću razmjena za političku moć. Šimić je trebao pomoći srušiti vlast u Dugoj Resi, a za uzvrat bi mu HDZ, kako je govorio Vuljanić, prepustio KIM i to tako da Chemoderm osigura sredstava za plaćanje dionica KIM-a zalaganjem istih tih dionica kod banke. Usput je označio ministra Vukelića kao “režisera” te privatizacijske predstave. Vukelić u međuvremenu nije tužio Vuljanića zbog klevete. A gdje ima dima ima i vatre, Ivan Šimić je poslije neuspješnog pokušaja kupnje KIM-a neoprezno javno zahvalio Vukeliću na podršci. Na kraju, Vuljanić se nije zaustavio na riječima, zbog sumnje u nezakonito pogodovanje Šimiću podnio je kaznene prijave protiv članova HFP-a Polančeca, Kalmete, Šukera i Čobankovića. Vuljanić – kao ni sindikalist Matijašević koji je također digao buku oko prodaje KIM-a – jučer nije bio među uzvanicima iako je jedan od najzaslužnijih za medijsku lavinu koja je spriječila sumnjivu prodaju KIM-a, ali je zato bilo onih koji su posredno ili neposredno svojevremeno radili na tome da KIM ne doživi ovakav happy end. Kako bizarno, kako hrvatski! Jučer se opet zaigralo na kartu kratkog pamćenja; 15 godina agonije i pljačke KIM-a u režiji države i pokvarenih političara se briše, trebali bi biti oduševljeni što se dobro svšilo. Župan Vučić je zbog sretnog završetka sage o KIM-u u svom govoru zahvaljivao svima, radnicima na strpljenju i odricanju, radničkom vijeću i sindikatu također, vladi, županiji, gradu, hrvatskim braniteljima koji nisu dozvolili da KIM postane mljekara tzv. Krajine, pa i Bogu. Kao što premijerka nije smogla snage za mrvicu zdravog kajanja za greške iz prošlosti, tako ni Vučić nije pokazao veličinu eventualnom zahvalom kritičarima i posebno novinarima koji su u slučaju KIM-a savjesno odradili svoju ulogu pasa čuvara demokracije od samovolje vlasti, napravili pritisak i doprinijeli tome da KIM preživi i jučer otvara vrijedan pogon. Valjda bi prije zahvalio kravama koje daju mlijeko i travi koju pasu, negoli priznao da su mu zapravo kritičari i novinari omogućili da uzme riječ pred visokim državnim uzvanicima. Da je bilo samo do vlasti, jučer Vučić ne bi imao kome i o čemu govoriti. Čak bi i žilavi KIM nakon duge i teške bolesti već preminuo.