Papa završio svoj put u Veliku Britaniju. Susreo se s političarima, predstavnicima ostalih vjerskih zajednica, katolicima i svim ljudima koji su to željeli. Svako takovo putovanje velika je prilika mnogima i dobronamjernima ali i onima drugima. Katolicima će to svakako biti ohrabrenje, jer papa i dolazi prvenstveno kao pastir i učitelj da učvrsti vjeru, ohrabri u vjeri, dadne nove poticaje. To je ipak njegova dužnost, obaveza. Možda je s nekog razloga taj dio njegovog četverodnevnog posjeta bio najmanje zanimljiv, rekli bismo, sporedan za prezentaciju javnosti. Barem su mediji bili fokusirani na druge dvije situacije – na zlostavljanje i pedofiliju nekih službenika Katoličke Crkve i na demonstrante svake “fele”. Ne umanjujući zločine službenika Katoličke crkve, ali radi istine treba spomenuti i činjenicu da postoji raskorak u informiranju javnosti; zlostavljanja i pedofilija nisu se događali samo unutar zidina Katoličkih ustanova, niti ih je činio samo kler. Događali su se i događaju se unutar svih ustanova i među svim staležima i spolovima. Učinio je ono što je jedino i mogao: pokajao se u ime svih, izrazio žaljenje, sram zbog zločina nad najmanjima i obećao da će sve učiniti da se to ne događa. Da li će uspjeti? U dobrom dijelu hoće, ali u potpunosti najvjerojatnije nikada neće, jer uvijek postoji mogućnost da se uvuče unutar klera i osoba pedofilskih sklonosti. Nemoguće je hermetički zatvoriti se. Što se tiče ovih drugih prosvjednika potrebno je reći da imaju pravo prosvjedovati, iskazivati svoja uvjerenja, neslaganja s nečim što Katolička crkva naučava. S jedne strane žele pokazati onom koga smatraju protivnikom reći što misle, s druge strane velika koncentracija medija izvrsna im je prilika za samopromociju. Problem nastaje ako želimo nekome zabraniti govorenje, iskazivanje svojih uvjerenja, ili bismo drugoga željeli uhapsiti, suditi mu jer je drugačiji. U liberalnom društvu svatko ima pravo na svoje uvjerenje, svatko ga ima pravo javno izreći. Potrebno je istaći da Crkva nema nekog svoga nauka glede homoseksualnosti, abortusa ili nečega drugoga. Njezin nauk je Isus Krist, njegove riječi i djela. I nema nikakva ovlaštenja mijenjati ga, prilagođavati ga, osuvremenjivati ga. Osuvremeniti se može samo način na koji će se to prenijeti, priopćiti svojima ili drugima. Ljudi se mogu s tim složiti ili ne složiti, prihvatiti ili ne. To je pitanje svakog pojedinca, njegove slobode. Isto tako istaći da Crkva nije robna kuća u kojoj prema izboru uzimamo ono što nam se sviđa ili što nam je iz ovoga ili onoga razloga prihvatljivo. To bi značilo stvarati neku svoju vjeru, a to nije ono što je donio isus Krist. U tom slučaju kao da kažemo: znaš ovo mi je kod tebe Isuse ok, a ovo si krivu tresnuo. Ajde to malo poboljšaj. Mogu nas smetati kod ljudi neke stvari, pa i kod svećenika. Ljudske gluposti ili grijesi ne umanjuju nauk. S jasno izraženim stavovima u Velikoj Britaniji koja je većinski ateistička papa je donio ohrabrenje ne samo katolicima nego svim ljudima otvorena srca.