Prava je sreća što investitori punih džepova u Karlovac ne putuju
vlakom. Oni doduše, već godinama u Karlovac ne dolaze nikako, no
zamislimo da dođu na ludu ideju, pa nekim čudom, iz Zagreba
primjerice, sjednu u neudobno prometalo HŽ-a i krenu put
kolodvora u grad na četiri rijeke. Naš zamišljeni biznismen čuo
je da je Karlovac grad ugodnog življenja i grad s dugom i bogatom
industrijskom tradicijom, zbog čega će baš tu uložiti svoj
kapital. Dobro je da prije ulaska na kolodvor lijevo više ne mora
gledati blatnjave balvane posrnulog DIP-a, već na fensi izloge
novog šoping centra. Čim je sišao iz vagona pogled mu se morao
zaustaviti na desetak kvadrata velikom “Poslovnom planu
Karlovca”.
U središnjem dijelu nalazi se plan grada, a na svakoj strani po deset perjanica našeg gospodarstva ukratko je predstavilo svoja poduzeća. Sreća što je naš biznismen izmišljen, jer da nije, požurio bi se brže bolje ukrcati natrag na vlak. Tabla je stara petnaestak godina i tamo više nema točnih informacija ni za jedno poduzeće koje se na njoj predstavlja. Od banalnih stvari poput krivih kontakt podataka do činjenice da neka poduzeća više uopće ne postoje. Tablu je postavila karlovačka Turistička zajednica s dobrom namjerom. Sada se nećemo baviti (ne)odgovornošću službenika kojima je ovo loše predstavljanje Karlovca trebalo upasti u oko, već će nam tabla poslužiti kao vremeplov, da se prisjetimo sudbina poduzeća u kojima je svojevremeno radilo na tisuće radnika, a samo desetljeće i pol bilo je dovoljno da neka netragom nestanu s lica zemlje.
U gornjem lijevom kutu predstavlja se Karlovačka pivovara, uz još nekoliko poduzeća kvalitetan primjer preživljavanja rata, pretvorbe i privatizacije. Što se tiče table, netočni su samo kontakt podaci ali i logo koji se ne upotrebljava godinama. KIO je sasvim druga priča. Karlovačka industrija obuće uništavana je godinama. Nikako joj na ruku nije išao raspad bivše države, jer se drastično smanjilo tržište, no kada je poduzeće preuzeo poznati biznismen Walter Wolf značilo je to i početak konačnog kraja. Na mjestu gdje su nekada proizvodili, Karlovčani sada kupuju u trgovačkom centru Lidl koji je niknuo umjesto KIO-a. Slično kao i Pivorara, pozitivan primjer je Karlovačka banka, koja je ne samo opstala u turbulentnim godinama, već je važan partner gospodarstvenicima i građanima na našem području. Dakle, što se table tiče, kritika se odnosi na stari logo i kontakt podatke. Adriatic osiguranje nikada nije bilo karlovačko, a prije 12 godine postalo je Allianz osiguranje Zagreb. Lola Ribar je opstao usprkos borbi s vjetrenječama iliti jeftinim kineskim proizvodima. Turboteh, nastao raspadom bivše Jugoturbine bavi se remontima, a dokazao se i u međunarodnim vodama. Tvornica plinskih turbina privatizirana je ruskim kapitalom, a još uvijek se po sudovima razvlači trakavica TPT-a u kojoj su bivši vlasnik Slavko Canjuga i dvojica direktora osuđeni nepravomoćno na zatvorske kazne. ABB ne postoji više od osam godina, nakon što ga je kupio Alstom. Kelteks, privatno poduzeće doživjelo je strelovit uspon zahvaljujući vlasniku Ivanu Kelekoviću, koji je nakon toga preminuo. S nekim inovacijama u proizvodnji i dalje rade.
Koliko je hrvatske državnosti toliko Croatia pumpe imaju problema s poslovanjem, a gubici su dostigli vrhunac kada ih je privatizirao američki Hrvat Mijo Radočaj. Prije nekoliko godina prodao je poduzeće Strojoprometu. PPK privatizirala su braća Pivac i poduzeće je na stabilnim nogama. Šumu Karlovac zbrisala je privatizacija i ona je netragom nestala, što je na tržištu otvorilo prostor Trgoingu, “malom, ali efikasnom poduzeću” koji se izborio za svoje mjesto pod suncem. KIK, karlovačka industrija kože također je stvar prošlosti, a u njihovim halama sada HS Produkt proizvodi pištolje. KGK bilo je poduzeće u susjedstvu KIK-a koje je u međuvremenu propalo čak dva puta. Skoro ga je uništila pretvorba i privatizacija, spasio ga je stečajni upravitelj Mate Balenović, a potom kupio poduzetnik Nikola Vrbetić. Poduzeće i njemu završava u stečaju i posljednji vlasnik prije koji dan postao je Josip Martišković. Poduzeće je sada u Poslovnom parku Logorište, a na “zgarištu” na Baniji posluje trgovački centar Lidl.
Beta – tvrtka o kojoj bi se mogao napisati roman. Nastala iz nekadašnjih Cesta, osnovala “stotinu” tvrtki kćeri koje su redom pozavršavale u stečajevima. Desetak poduzeća ostalo je vjerovnicima dužno milijune kuna. Nekadašnji Tekstil privatizirao je nakon stečajnog postupka tadašnji direktor Ivan Bačić te ga pretvorio u šoping centar Karlovčanku. Croatia osigurnja nije nam zanimljivo jer je riječ o “nekarlovačkom” poduzeću, ali i HPT koji je podijeljen na dva dijela HP i THT. KIM Mljekara Karlovac – preživjela je nemoguće: privatizacijski atak Miroslava Kutlea. Umalo je završila u rukama lokalnog poduzetnika Ivana Šimića i njegovog Chemoderma, a nije samo zahvaljujući novinarskim napisima o poslu koji je već bio “skuhan”. Teška vremena su iz njih. Novi vlasnik Dukat ulaže u proizvodnju, što jamči da ozbiljno računa na karlovački brend. Nakon ovakvog pregleda možda ne bi bilo loše da tabla ostane kao podsjetnik budućim naraštajima što sve u nekim slučajevima mogu napraviti pretvorbe i privatizacije po političkom ključu uz primjese neznanja, pa i kriminala.
KAportal.hr