Ni po čemu taj dan nije izgledao osobito kada je Ivana Raić u jutarnjim satima prije dva tjedna otvorila vrata kafića ″K Mirku″ svojim stalnim, ali i drugim gostima koji u objekt na križanju Stare karlovačke i ceste za Krašić rado svraćaju koliko zbog dobre kave, toliko i zbog simpatične konobarice, kako to već biva u ugostiteljskim objektima van grada. Njih dvojica došla su u kombiju na kojem je pisalo ime jednog poznatog dugoreškog obrta, sjela su, naručila kave i započela razgovor s trećim koji je svoju već popio do pola čekajući ih. Tada još nije vidjela zelenu mušku ″torbicu″ koju je mlađi od dvojice stavio na klupu na koju je i sam sjeo. Oni nisu bili jedni od Ivaninih stalnih mušterija. Popili su svoje kave, platili račun, izmjenili ″doviđenja″ i otišli. Ivana je došla pospremiti stol za kojim su sjedili. Nakon što je u tacnu stavila šalice, ugledala ju je na klupi. Goste više nije mogla uhvatiti ni pogledom.
Torbicu je odnijela za šank. Gledala ju je minutu, dvije, a onda je odlučila otvoriti. Možda nađe neki dokument, mislila je, pa će doći do vlasnika i vratiti mu ostavljenu torbu.
– Otvorila sam prvi pretinac i skoro pala na pod od šoka. Vidjela sam ogroman bunt, a sve novčanice su bile od 1.000 kuna. U drugom pretncu bio je podjednako veliki snop novčanica, ali u eurima, ispričala nam je 21-godišnja Ivana Raić. – Što sad? – pitanje je koje je mučilo konobaricu. Pametan prijedlog nije imao njezin prijatelj koji je pio kavu na šanku i s kojim je Ivana podijelila tajnu pa je odlučila pozvati policiju. Dok ih je čekala stigao je vlasnik.
– Bio je malo rastresen, ali sama je bila u daleko većem strahu. Pitao je za torbicu, ali mu je nisam htjela predati dok nije došla policija, dok oni ne utvrde da je njegova. Rekao je samo da u njoj ima više od 150 tisuća kuna, priča ona. Došli su policajci, pogledali torbicu i kako to već biva u opisu njihova posla, o svemu načinili zaspisnik, te je odmah i predali vlasniku. – On ju je zgrabio i otišao. Bez zbogom i bez doviđenja, kaže Ivana smješkajući se. Događaj je narednih dana jednostavno morao postati top tema u selu, među Ivaninim gostima, prijateljima i rodbinom. Čestitaju joj na poštenju mnogi, a neki poručuju da sljedeći puta bude pametnija, pogotovo stoga što bi bio red od vlasnika da je nagradi manjim iznosom, što je čak i zakonom propisano. Da podnese tužbu vjerojatno bi to pravo i ostvarila.
– Opet bih napravila isto, pozvala bih policiju. To nije moj novac, možda je zarađen teškom mukom i možda je nekom potrebniji nego meni, objasnila je Ivana dodajući kako joj ne pada na pamet podnositi tužbu da dođe do nagrade. Ipak, nakon svega kaže da joj je žao zato što vlasnik nije smogao snage izreći samo riječ – jedno obično malo hvala. No, tu već prestaje priča o poštenju konobarice koja za 150 tisuća kuna treba raditi punih pet godina, a počinje jedna sasvim druga priča…
KAportal.hr