Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy doživio je kritike polovine svijeta kada je odlučio da iz zemlje koju vodi udalji tisuće pripadnika romskog naroda. Nazivali su to tada semitizmom, nacionalizmom i drugim “izmima”, no prvi čovjek Francuske orgnizirao je tada, platio i dao još poputninu ljudima koji su se trbuhom za kruhom doselili u Francusku, a sada na organizirani način bili vraćeni u Rumunjsku i Bugarsku. I osobno sam bio na strani tih nesretnih i prognanih ljudi, znajući da i oni imaju pravo na domovinu, lakši život i socijalnu pomoć koja im je olakšala boravak u tuđini.
No događaji u Oštarijama i ovaj jučerašnji pokolj obitelji nedaleko centra Karlovca natjerali su me da probam analizirati, barem nekoliko godina unazad, koji su problemi ove društvene skupine ali i što su sve učinili njezini pripadnici koji zajedno s drugim građanima ravnopravno žive u ovoj zemlji. Domovinski rat mnoge je rastjerao iz krajeva koje su zaposjeli okupatori pa se i znatna romska zajednica doselila u prigradska naselja Ogulina, Karlovca, Duge Rese, dok su se kasnije udomaćili i na netom oslobođenim područjima gdje su neke obitelji dobile otkupljene kuće odbjeglih Srba, primjerice u Krnjaku. Miran život na selu i prigradskim naseljima za potomke davnih nomada donio je i nove mogućnosti preživljavanja uz skupljanje sekundarnih sirovina. No neki, valjda “pametniji” pojedinci skloniji da zaobilaznim putevima dođu do zarade, dali su se u “posao” po kojem je romska zajednica i došla do negativne reputacije. Događali su se brojni slučajevi krađa bakrenih oluka s kuća, a čak i sakralnih objekata, otimanje imovine, dok se dogodio i velik broj prometnih nesreća u kojoj su vinovinci bili pojedini pripadnici romskog naroda koje nije bilo moguće natjerati da polože vozački ispit i normalno sudjeluju u prometu, nego su u automobilima i kamionima upitne ispravnosti, često i pod utjecajem alkohola divljali cestama i ulicama. Modernizacija je tako rodila još jednu latentnu opasnost, ali sve iz razloga što netko ne želi ili teško prihvaća postojeće zakone i propise. Gostionice u prigradskim naseljima postale su drugi dom mnogima, a “nestašluci” u njima često su završavali intervencijama policije. Događaji od prije nekoliko dana u Oštarijama i Karlovcu govore da neki ljudi još uvijek bez prethodnog razmišljanja o dugotrajnim posljedicama posežu za oružje i još uvijek štuju prastare zakone krvne osvete po načelu taliona “oko za oko, zub za zub”. Hici ispaljeni u tijela nedužnih i to u okružju stotina građana koji nemaju veze s ovim obračunom pokazuju da pod hitno mora djelovati cijela zajednica a kako bi zaustavila sve primitivce koji smatraju da mogu uzeti zakon u svoje ruke.