Nedavne izjave Stjepana Turkovića o mogućem nezakonitom financiranju NK Karlovca gradske tvrtke Zelenilo iz kojih se dalo iščitati postavljenje iznad zakona i svojatanje gradske tvrtke kao vlastite prćije, činile su se kao eksces. S najnovijim ispadima i bahatim uskraćivanjem informacija novinarima direktno u suprotnosti odredbama Zakona o medijima, čini se da je Turković počeo gubiti kontrolu. Je li u pitanju nervoza zbog upitne budućnosti u fotelji direktora Zelenila, ili su u jeku otkrivanja mutnih veza vladajuće stranke i raznih PR agencija popucale veze s vanjskim spin doktorima, teško je reći. A moglo bi biti jedno i drugo. Naime, oštri napad preko cijele strane u Jutarnjem na Branka Vukelića prošli tjedan, po izvlačenje nove afere o navodno sumnjivim poslovima MORH-a i marketinške agencije Massol u novom broju Nacionala više su od slučajnosti. Čitanjem između redaka oba članka – u kojima nema niti jedne izjave, već je sve ispunjeno pretpostavkama, neimenovanim visokim izvorima, nabrajanjem već poznatih činjenica, pisanjem u futuru (Nacional – “Vukelić bi se mogao naći pod istragom USKOK-a”) – dolazi se do zaključka da je Vukelić postao meta za odstrel i lako je moguće da upravo iz vladajućih državnih struktura sapunaju medijsku dasku, podižu atmosferu za smjenu ovog nekadašnjeg Sanaderovog čovjeka od povjerenja. Stjepan Turković ni po širini specificiranog znanja ni po iskustvu nije trebao postati direktor Zelenila. Plod je – dakako ne jedini – negativne selekcije, imenovan po milosti Vukelićevoj. Po toj analogiji, kad padne Vukelić, mogao bi pasti i Turković. I baš kao što prema novinarima na nacionalnoj razini visokopozicionirani HDZ-ovci odašilju glasove nezadovoljstva Vukelićem, tako se i na lokalnoj razini može čuti kako ni u vrhu karlovačkog HDZ-a više nisu svi sretni s Turkovićem. To je neka vrsta HDZ-ovog poučka na snazi već 20 godina. Dok si jak, ti i tvoji politički mecene, klanjaju ju ti se. Kad ispadneš, počnu te na podu cipelariti predano isti oni koji su ti se nedavno klanjali. Ili si pukovnik, ili si pokojnik. Sredine nema. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti, ako se obistine prognoze Jutarnjeg i Nacionala o Vukelićevom padu, hoće li po tom poučku Vukelić proći u Karlovcu. Ako se sjetimo obrasca sa Sanaderom na državnoj razini i recimo, Polančecom u Koprivnici, lako moguće. Tim više što je lokalni HDZ daleko od negdašnje monolitnosti i što Vukelić ima mnogo jaču oporbu unutar karlovačkog i županijskog HDZ-a nego što se misli. Osim onih koje je u HDZ-u vječno zadužio ima i onih koji čekaju na njegov pad zapeti kao puške. Bit će lomova i kalkulacija u kojima si relativnu ležernost neutralnosti mogu priuštiti jedino direktno izabrani gradonačelnik Jelić i župan Vučić. Zato jer iza sebe imaju zakon po kojem su praktično nesmjenjivi između izbora. No vratimo se s ove digresije temi ispada direktora Turkovića. Možda je u pitanju nervoza gore ispisanim scenarijima, možda je zapelo u PR-u. Naime, u ovom mandatu HDZ se sa svojim vlastima u Gradu i Županiji držao taktike netalasanja, neodgovaranja na prozivanja oporbe ili u medijima, zatvorenosti prema javnosti, perfidnih zaobilaženja izravnih odgovora na izravna pitanja. Gradonačelnik Jelić je poslije početnog medijskog glavinjanja i nespretnih izjava prvo gotovo prestao davati izjave o važnim pitanjima, a kad ih, kao na Gradskom vijeću, nije mogao izbjeći pokazalo se da je u međuvremenu izvježbao umijeće kako govoriti puno, a reći malo i nerazumljivo do psihodelično-metafizičkih sfera. Ta šutnja i izbjegavanje izravnih odgovora postala je pravilo lokalnih vlasti, svi su se odjednom počeli ponašati disciplinirano i ne zaletavati se u izjavama. Je li to naučeno na Muljavi, na raznim “tim-bildinzima” pod ravnanjem poznatih spin doktora, tko će ga znati. Nismo pitali, ionako nam ne bi rekli. Je li pukla veza s agencijom koja se u zadnjem broju jednih novina reklamira – između ostalog – kao tvrtka koja je vodila kampanju gradonačelnika Jelića i karlovačkog HDZ-a na zadnjim izborima? Nismo ih ni to pitali, ni to nam ionako ne bi rekli. Jedino što znamo je da Turkovićevo lupetanje po novinama odstupa od uhodane šablone. Treba reći da bolji poznavaoci područja poslovanja Zelenila govore kako se Turković nije u tvrtki snašao kao slon u staklani, ističe se njegova sposobnost da se prilagodi i uči iz čega je proizišao napredak u hortikulturnom uređenju grada i posebno vidljiv angažman u uređenju gradskih groblja. U krajnjoj liniji i ovogodišnja nagrada HTZ-a za najuređeniji kontinentalni grad mora se po “defaultu” pripisati u red zasluga direktora Turkovića. Po tome bi možda mogao ostati upamćen kao dobar direktor gradske tvrtke, ali i kao čovjek koji nije shvatio da gradska tvrtka nije njegova prćija niti to da zakoni ne vrijede samo za plebs. Tragedija je u tome što ako ostane u direktorskoj fotelji neće ostati zato jer je dobro uređivao groblja i parkove, niti će, ako ode, otići zato jer je eventualno ne transparentno trošio novac Zelenila i ignorirao odredbe Zakona o medijima. Ostat će ili otići zbog čega je i došao. Zbog politike.