Ako bi politika vladajućih prihvatila “Analitčku podlogu za učinkovitu decentralizaciju” koju je sačinio Ekonomski institut iz Zagreba kojom se utvrđuju kriteriji po kojima bi Hrvatska mogla dobiti efikasniju i samoodrživu lokalnu samoupravu, broj županija, gradova i općina trebao bi se znatno smanjiti. Tako bi prema prvoj varijanti u kojoj je relevantan broj stanovnika, (za općine dvije tisuće a za grad deset tisuća) Karlovačka županija ostala bez dva grada i šest općina. Tim bi se potezom decentralizacije uštedjela znatna sredstva, jer većina općina živi od državnih dotacija. U općoj političkoj i gospodarskoj krizi premijerka Jadranka Kosor čini se da je potegnula još jedan korak unazad, jer je svoju prošlogodišnju žestoku konstataciju o smanjenu općina i gradova, stavila “na čekanje”. Svjesna je ona, kao i članovi Vlade i sveukupno čelništvo vodeće političke stranke, da su u mnogim prekobrojnim općinama, utočište i kakvu takvu plaću dobili njihovi politički podobnici, a upravo o njima ovise rezultati i sljedećih izbora. Premijerkine konstatacije o brzom teritorijalnom preustroju ostale su samo obećanje.
Kako bilo da bilo sigurno je da će do ukidanja i gradova doći već za dvije godine kada budu raspisani izbori za lokalnu samoupravu. Tada će, u skladu sa popisom stanovnika iz 2011. godine, Karlovačka županija najvjerojatnije ostati bez općinskih središta u Bosiljevu, Kamanju, Lasinji, Ribniku, Saborskom i Tounju. Opstojnost još nekih općina ovisit će o broju stanovnika na posljednjem popisu življa na pojedinom području. Lokalnim moćnicima sigurno se neće svidjeti niti prijedlog da se status grada ukine Slunju i Ozlju, jer bi tako Karlovačka županija, ako uopće bude i bila ustrojena kao županija imati samo tri grada, Ogulin, Dugu Resu i Karlovac. Nove analize ponukale su me da se prisjetim dosadašnjih teritorijalnih prekrojavanja u kojima je karlovačka regija uvijek ostala kratkih rukava. Naime, nakon što su teritorijalnim preustrojem 1992. godine Karlovačkoj županiji “oteta” Plitvička Jezera, Gvozd i Topusko, naše je područje ponovno na bubnju. Ovog puta nas u njega “smještaju” ekonomski analitičari. Prisjetimo se da je nekadašnji Kotar Karlovac dosezao čak do Karlobaga a da je u Zajednici općina Karlovac, znatnu financijsku obvezu Karlovac imao prema Gvozdu, tadašnjem Vrginmostu, gdje smo gradili tvornice. Slično je bilo s Topuskom u kojem je ovdašnjim novcem stvaran centar lječilišnog turizma, ali i brojni gospodarski čimbenici. Prema novom, tek predloženom ustroju u Hrvatskoj bi funkcioniralo sedam regija. Karlovačka županija bi bila uvrštena u “Sjeverozapadnu i središnju Hrvatsku” u kojoj bi se našle i Krapinsko – zagorska, Varaždinska i Sisačko – moslavačka županija. Ostaje pitanje gdje bi bilo i središte te “megažupanije”, odnosno regije. Nije teško zaključiti da bi pored ekonomsko i kulturno razvijenijeg Varaždina, Karlovac bio tek u drugom planu.