Ekspresija života u gradu Karlovcu sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća u najkraćim bi se crtama mogla opisati poezija Karlovčanina Miroslava Galinca – Molijera.
Ovaj 40-godišnji multimedijalni umjetnik koji, osim zanimljivog poetskog izričaja, redovito i slika dosad je svoje radove objavljivao u časopisima “Svjetlo” i “Iže” no svoju zbirku nikad nije uspio objaviti u cjelosti. Kako mu je stalo da njegove pjesme ipak netko pročita, mi ih objavljujemo na KAportal-u kao mali odmak od svakodnevnih briga .
KAportal.hr
Vlak djetinjstva Na ulazu u vjetroviti dan provirujem u duše zanesenih ljubavnika Među mnoštvom gladnih šećernih jabuka crvenim se od jeftinog vina U subotnja predvečerja proljetnog daha dječaci ne gube vrijeme i penju se po najvišim stablima S njih kao na dlanu imaju svijet porculanskih glava koje se sudaraju idejama
Maleni vlak i dalje stoji zakopan ispred prve škole u kojoj smo strepili zbog neznanja Da li se pomaknuo svih ovih godina ili je puštajući korjenje odlučio postati čelično drvo
Plamen ljubavi na izdisaju
Postajem glasnik nježnosti da bi te razumio molitvom u kojoj će uskrsnuti uveli list kestena Brišem suze žalosnoj kukavici vriskom tetrijeba Provlačim se kroz šipražja svih putnika namjernika i ulazim u kućerak na rubu šumske hladnoće Vatra samo što se nije ugasila Vatra koja me ne želi ugrijati sakriva se u ugarcima i pucketa Ne želim znati za razloge nestajanja ljubavi Palim pisma neskrivenih izljeva ljepljive strasti koja će udahnuti dovoljno zraka plamenu na izdisaju
Miroslav Galinac