Mito, korupcija, pranje novca…tko s kim, kome…tko je sada na redu?Sve su to teme koje već, ne danima, nego mjesecima ispunjavaju naše tv ekrane, tiskovine. Privođenja, hapšenja, priznanja, pokajanja, cinkanja, oprosti…ne možeš otvoriti tv da se ne čuje o tome, nestalo je onog ranojutarnjeg opuštenog čitanja novina uz kavu. Do pred neko vrijeme – kao nitko ništa nije znao, sad odjednom svi sve znaju. Ono – stvorila se sad klima. Koja klima? E to nam nitko nije objasnio. Pa u politici su isti ljudi, u policiji isti ljudi, u odvjetništvu isto, sudstvu, medijima. Nije vrag da je jedan čovjek držao sve ovo u takovom strahu da nisu ni mrdnuli već sve ove godine sjedili cijelo vrijeme prikovani za stolicu i izgubljeno buljili kroz prozor. Trebali bismo povjerovati da je cijelu državu, društvo zahvatio paralizirajući strah za vrijeme njegove vladavine. I sad odjednom naše se državne, medijske institucije, cijela države probudili i plamte gnjevom pravednika na ove lopove koji su nam pokvarili idilu – da sve štima. Otkrili smo hobotnicu koja rasprostranila krakove i isisala nam ne samo sadašnjost, nego i budućnost. Tko je kriv da je ona narasla uopće? Bez obzira na opravdan bijes, gnjev potrebno je, koliko je moguće, zadržati barem, ako ne hladnu, ali barem mlaku glavu.
Čitam Izjavu komisije HBK Iustutia et pax o mitu i korupciji i reakcije u medijima na tu izjavu i nakon svega nekako mi spontano pada na pamet odlomak iz Matejeva evanđelja (Mt 13, 24-29) o žitu i kukolju. Radnici su odjednom otkrili da je neprijatelj preko noći posijao među žito kukolj. Ljuti zbog kukolja predlažu gospodaru da iščupaju kukolj i tako očiste polje od nametnika. Zasigurno i sam ljut gospodar ipak odvraća radnike od njihova nauma, upozorava ih da bi u svom gnjevu mogli uz kukolj počupati i žita. Meni nekako tako djeluje ova Izjava Iustutie et pax.
U stvorenoj klijentelističkoj strukturi vlasti u Hrvatskoj, bez obzira tko bio na vlasti, mehanizam je isti samo je predznak promijenjen postoji opasnost da u sveopćem lovu pogazimo polje, sve ono dobro. Zapravo, da se zabavljamo lovom na ljude, a da se u samom društvu bitno ništa ne promjeni. Spremimo u Remetinec pedesetak ljudi i samozadovoljno ustanovimo kako smo riješili problem. A jesmo li?
Koliko poznajem, a neke poznajem iz Komisije, ne vjerujem da su bili vođeni nekim strančarenjem ili spašavanjem, amnestiranjem, navijanjem za nekoga političara ili stranku. Možemo se složiti ili ne složiti s njihovim stajalištima, izjavama, oni su ih imali hrabrosti izložiti javnosti znajući da će ih neki dočekati “na nož”. No, nisu ni otkrili “toplu vodu”. Korupcija i ostali marifetluci nisu tu od jučer, niti su samo naš specifikum. U mnogo uređenijim državama Europe hobotnice postoje i države se s više ili manje uspjeha bore s tim.
Iz svega bih izdvojih tri stvari; upozorenje na opasnost da se obračunamo samo s ljudima, ali ne s problemom. I druga, da u toj medijskoj hajci sačuvamo mjeru i pravno načelo da svatko ima pravo na ljudsko dostojanstvo, a na institucijama države je da pronađu dokaze i ako ih ima i sankcionira krivce vodeći pri tome računa da čak i osuđenik ima pravo na određeno ljudsko dostojanstvo. I na koncu da i mi svi u svemu tome sačuvamo svoje dostojanstvo.