Mentalni sklop vodećih ljudi HSP-a na području Karlovca, onaj koji ne trpi slobodno mišljenje i zdrav razum u krajnjoj liniji, kao da je nasljedan. U doba Đapića predsjednik županijskog HSP-a Marinko Milčić rastjerao je zbog soliranja i svježih ideja perspektivnu gradsku organizaciju HSP-a s Horvatom, Čepurkovskim i Stanišićem na čelu, koja je po godinama i praktičnim pogledima na lokalnu politiku barem na početku, na deklarativnoj razini, unijela nešto svježine u ustajali lokalni politički zrak. Doduše, dok nisu – to se tiče prvospomenute dvojice – okusili vlast. Kad su izgubili stranačku podršku izgubili su valjda i sve iluzije, predali su se i priklonili jačemu, HDZ-u. Milčić je bio vehementna politička neznalica, slon u staklani, politički turist kojem se jednom posrećilo da prijeđe izborni prag, kojem je više fizička sličnost s predsjednikom stranke negoli politička potkovanost donijela nadimak “malog Đapića”. Postizborna koalicija pružila mu je ugodnu sinekuru u Županiji, najbolju plaću u životu na mjestu dožupana, a traga učinjenim za zajednicu nije ostavio, pamtit će ga se samo po vrijeđanjima novinara i verbalnim ispadima koji su odavali bahatost bez pokrića. I nema ga više. S Bernardicom Topolnjak-Halapa, aktualnom predsjednicom županijskog HSP-a i pročelnicom ureda župana Vučića dogodit će se isto poslije slijedećih izbora. Ona je također politički turist, izjave joj nisu bahate, ali su skandaloznije, a politika obračunavanja s nepoćudnima u vlastitim redovima ista. Raspuštanje gradske organizaciju HSP-a nakon priopćenja u kojem stoji pozitivno mišljenje o antifašizmu, i onda u medijima pojačavanje riječima “da bi nam danas možda bilo malo bolje” da je pobijedio fašizam i “antifašizam me podsjeća na Bleiburg i križni put”, to bi prije očekivali od skinheadsa, pripadnika neo-nacističkog podzemlja što u sačekušama mlate Rome i ostale “nearijevce”, nego od gospođe koja prima plaću iz državnog proračuna, radi u javnoj službi i još vodi ured jednog župana. Kako je demokracija varljiva stvar; ova političarka svoju karijeru je izgradila na temelju nezavisne kandidatkinje za vijeće Općine Lasinja s 58 dobivenih glasova. S obzirom na tadašnju političku pat poziciju, 58 glasova i jedan mandat donijelo joj je mjesto načelnice. U tom igrokazu, podržali su je predstavnici HSP-a, HNS-a SDP-a, HSS-a i SDSS-a nasuprot HDZ-a. U međuvremenu HSP se “dogovorio” s HDZ-om, smijenili su Topolnjak Halapu i inaugurirali starog načelnika Jušinskog umjesto nje, a onda se na to upisala u HSP! Milčić joj je u skladu s dogovorom s HDZ-om o “zonama interesa” u gradskim poduzećima osigurava političko namještenje u Toplani, da bi na kraju kao pouzdani partner vlasti došla do županovog ureda. Izvanredno iskorištenih 58 glasova, nema što. I sad bi trebala dozvoliti da tu munjevitu karijeru kompromitiraju nekakvi nadobudni idealisti, slobodnomisleći trezveni pridošlice u HSP, kao Domagoj Švegar i njegova ekipa. Na ovim stranicama smo svojedobno toplo poželjeli Švegaru i društvu da ih isključe iz ovakvog HSP-a, jer smo iz prijašnjih presedana znali da niti jedna opcija osim odstranjenja tkiva zaraženim političkom vrlinom i idealizmom ne dolazi u obzir. Baš kao u slučaju Đapića i Milčića, bilo je predvidljivo da će sadašnji predsjednik HSP-a Srb stati na stranu Topolnjak Halape i prihvatiti nevjerojatnu argumentaciju da su mladi HSP-ovci razbucani zbog nerada, iako se desilo upravo suprotno. Napravili su previše i mislili svojom glavom. A to je zabranjeno. Ruku na srce, ne samo u HSP-u, i ne samo na, po disciplini rigidnijoj desnici. I dobro je da nisu pristali na navodno solomunsko rješenje iz središnjice po kojem bi se organizacija raspustila, a oni opet dobili priliku da se kandidiraju pa bi opet sve bilo po starom. Svojim ozbiljnim, analitičkim seciranjem trenutne lokalne političke stvarnosti kroz javne istupe već su si priskrbili rejting jači od cijelog društva iz HSP-a koje ostavljaju iza sebe. Jedina kriva procjena bio je sam odabir stranke za koju su morali znati da je riječ o vuku koji je promijenio dlaku, ali ćud nikada. Niti su oni svojim svjetonazorom za HSP, niti je HSP za njih. U svakoj nesreći i neka sreća; svojim su kritičnim istupima prema lošoj vlasti barem isprovocirali da današnji HSP još jednom, ovaj put preko Topolnjak Halape, otkrije svoju pravu narav. Riješena stranačke stege, Švegarova kompaktna skupina angažiranih ljudi s koherentnim političkim stavovima u domeni rada za opće dobro, ima prostora za daljnje djelovanje i moglo bi se reći da su najpoželjniji politički neženje lokalne političke scene. Opcija ima napretek, ali nažalost, rijetko koja je ispravna. Ne treba ni objašnjavati, HDZ i SDP kao velike stranke koje ne trpe soliranje – a i sklone su asimiliranju pridošlih skupina ma koliko jake bile – ne dolaze u obzir. Jednostavno, mogli bi biti doživljeni kao konkurencija starim kadrovima i kao takvi neutralizirani i utopljeni u strogu hijararhiju velike stranke. Ostaju manje stranke s potencijalom, ali većina njih u zadnjih desetak godina više djeluju kao trgovačka društva, a ne stranke kojima je stalo da se u Karlovcu bolje živi, prije svega se tu misli na HSS i HSLS. U situaciji kad šutljiva većina građana ne vidi bitnih razlika između HDZ-a i SDP-a jer ih po strateškim pitanjima približavanja EU, unutarnjeg uređenja i gospodarstva ni nema, šanse na lokalnoj razini “Švegarove skupine” rastu. Prije svega u okviru novijih stranaka slobodnijih ideja s kakvom-takvom infrastrukturom, ali i članstvom koje stane u jedan lift pa vapi za svježom krvi. I nezavisna lista je riskantno, ali iznova primamljivo rješenje. Iako dosadašnja skora iskustva s nezavisnima idu u prilog tezi da vlast kvari ljude, činjenica jest da samo par osvojenih mandata u Gradskom vijeću mogu dovesti do dramatičnih promjena u funkcioniranju lokalnih vlasti. Ako te mandate osvoje ljudi s jasnim idejama, predanosti općem interesu nasuprot uobičajenog političkog trgovanja i srcem na pravom mjestu, sve je moguće. Čak i poštena vlast.