I kad smo već pomislili da nas ništa, baš ništa ne može iznenaditi kad su u pitanju apsurdi i bešćutnost državne administracije, ekipa KAportala stigla je u skromni dom obitelji Ajlec u Loskunju nedaleko Vojnića i uvjerila se da je sve moguće. Iako su joj oba roditelja hrvatski državljani, doduše, nezaposleni i bez ikakvih primanja, 2,5-godišnja Karolina je dijete koje nema jedinstveni matični broj građana – JMBG. Nema ni OIB. Nema ni prebivalište, pa prema tome ni zdravstveno osiguranje. A sve to joj je, kao i svakom djetetu i više nego potrebno za normalan život na pragu drugog desetljeća u 21. stoljeću.
Karolina Ajlec na svijet je došla u karlovačkoj Općoj bolnici 12. travnja 2008. i odrasta s roditeljima i 4-godišnjim bratom Kristianom u Loskunji, u okružju ratom još uvijek polurazrušenog sela. Problem zbog kojeg ovo dijete ne može dobiti Ustavom zajamčena prava u stvari leži na njezinoj majci Barbari koja, zbog nevjerojatno nefleksibilne administracije, nema osobnu iskaznicu i prebivalište u kući u kojoj živi s mužem i obitelji. Kao i njezin suprug Barbara je u Hrvatsku došla 1996. godine kao prognanik iz okolice Banja Luke. Žive u kući u državnom vlasništvu pa jedino država Barbari može dati suglasnost za potvrdu o prebivalištu. Otkad joj je stara osobna iskaznica istekla ne može napraviti novu, a službenici za potvrdu o prebivalištu traže vlasnički list. Umjesto da joj se hitno pomogne, u policijskoj postaji u Vojniću je čak dobila i prijetnju prijavom zbog kršenja Zakona o prebivalištu.
– Bolje da vam ne pričam kakav smo život imali. Nakon rata stigla sam s roditeljima u okolicu Vojnića. Otac je poginuo u nesreći kad ga je prignječio traktor, a mama potom umrla od srčanog udara. Ja sam završila u Domu, prvo u “Rovinjskom suncu” a onda u karlovačkom Dječjem domu Vladimir Nazor, započela je priču Barbara. Mislila je da će udaja za voljenog čovjeka prekinuti crni niz, no novi problemi nisu prestajali dolaziti. – Kristian je bolestan i ima reflux bubrega i konvulzije. Pet puta je padao u komu. Živimo u izoliranom zaseoku i hitnoj pomoći treba dosta vremena da dođe, a sada nemam niti injekciju koja bi mu, ako se to ponovi, mogla spasiti život. Nemamo novca za lijek. Živimo od 300 kuna dječjeg doplatka za Kristiana i od pet kokoši. Nemamo pravo na socijalu a mlađe dijete mi je bez ikakvog osiguranja, nastavila je očajna Barbara sa suzama u očima. Na život u teškom siromaštvu su navikli, slatkiši i nova odjeća za djecu su “misija nemoguće” no najveći problem je i Karolinina bolest. Dijete ima kronični bronhititis pa kad je zadnji put završila u bolnici, a kako nema osiguranje, roditeljima je ispostavljen račun od 2.600 kuna što je za ovu obitelj ogroman novac. Karolina iz istog razloga nije niti cijepljena, a po prirodi je vrlo boležljiva.
– Uopće ne znam kako bi preživjeli ovu zimu da nema dobrih ljudi. Puno nam je pomogao prof. Antun Vuksan te Župa Presvetog srca Isusovog koji su nam poklonili peć na drva i njima bih se puno zahvalila, kazala je Barbara. Trenutno im najviše može pomoći onaj tko je kriv za ovakvo stanje – institucije. U skromni dom obitelji Ajlec još jedan Božić dolazi sa strepnjom što će donijeti sutra. Kako je rekla majka Barbara, ništa im ne preostaje nego da pričekaju dok netko ne čuje njihov vapaj za pomoć. Ona im je zaista potrebna.
KAportal.hr
S obzirom da je tek par sati od objavljivanja našeg teksta na našu adresu došlo više upita kako se može pomoći obitelji Ajlec, objavljujemo broj telefona Barbare Ajlec, adresu i žiro račun otvoren u Hrvatskoj poštanskoj banci. Kako nam je kazala majka Karoline i Kristijana, svaka pomoć je dobrodošla dok sugeriramo da se zaintesirani za pomoć prvo telefonski jave radi dogovora.
Barbara i Srećko Ajlec 098/902-5104
Loskunja 34, 47220 Vojnić
Žiro račun HPB
2390001 – 3212021528