Kad je do rekonstrukcije Vlade nakon mjeseci najava došlo, u prvi mah činilo se da je Jadranka Kosor – iz karlovačke perspektive – ipak i konačno navijestila zalazak karijere u visokoj politici najmoćnijeg karlovačkog političara otkad je samostalne Hrvatske. Opterećen brojnim aferama vezanim uz njegovo ime i konstantnom niskom popularnošću u dugoj karijeri ministra, Branko Vukelić je smijenjen s mjesta ministra obrane i smiješila mu se, u smislu moći, svojevrsna politička mirovina u hladovini saborskih klupa. No samo par sati kasnije Vukelić je izdignut iz pepela odlukom Predsjedništva HDZ-a da ga se imenuje političkim tajnikom HDZ-a. Statut HDZ-a ne spominje niti jednom riječju ovu funkciju, pa i ne znamo čime se točno politički tajnik bavi, je li to neka vrsta političkog komesara stranke, stranačkog policajca, unutarnje kontrole, lobista ili ideologa stranke, ili sve od toga pomalo. Što god bilo, politički tajnik nije u HDZ-u funkcija od životne važnosti, ali je također daleko od protokolarne ili počasne. Svojevrsna siva zona. Vukelića je javnost uglavnom percipirala kao neuspješnog ministra gospodarstva, pa neuspješnog ministra obrane kojem će ipak biti zapisano da je za njegova mandata Hrvatska ušla u NATO. Ministarstva pod njim odavala su dojam inercije i status quoa, neisticanja bilo čim tako da se samo uklopio u sivilo Vlade koja je bahato ignorirala naznake gospodarske krize, izbjegavala teške ali nužne odluke, krpala rupe i kupovala socijalni mir dodatnim zaduživanjem i prodajom obiteljskog srebra, tako da danas objektivno ima vrlo malo instrumenata da uopće kanalizira krizu i negativne trendove okrene u pozitivne. Ministarski mandati Branka Vukelića bili su logični koraci u napredovanju jednog ambicioznog i spretnog političara, ali se pokazalo da to nisu funkcije na kojima se snalazi najbolje. S druge strane politički tajnik HDZ-a, funkcija za koju predmnijevamo da bi mogla imati veze s držanjem stvari u stranci i ljudi pod kontrolom, je pozicija u kojoj bi se Vukelić mogao osjećati kao riba u vodi. I u tom smislu veliko je pitanje je li smjena s funkcije ministra degradacija ili novo političko uskrsnuće. Treba imati na umu da je u doba Sanadera politički tajnik HDZ-a bio Mario Zubović, osoba od najvišeg premijerovog povjerenja i već to pokazuje da je ta funkcija sve prije nego bagatelne vrijednosti. Teško je vjerovati da je Vukelić osoba od najvišeg povjerenja Jadranke Kosor, ali za Vukelića se u HDZ-u zna da je pouzdani i lojalni vojnik strane koja pobjeđuje u HDZ-u, pa baš da i onu gubitničku predvodi njegov najbolji prijatelj. I to se cijeni. No, prije povjerenja, treba pretpostaviti da je ekspresno imenovanje bivšeg ministra jakom unutarstranačkom funkcijom stvar pragmatizma Jadranke Kosor i njenih savjetnika, kao i u slučaju cijele rekonstrukcije Vlade.
Većini građana ove zemlje jasno je da je ova Vlada potrošena, da ima legalitet, ali vrlo malo legitimiteta, da je više rezultat odabira korumpiranog odbjeglog bivšeg premijera, negoli volje birača. Opterećena aferama, pritvaranjem bivših ministara, suočena s rekordno niskim anketnim podrškama naroda, koprca se pod teretom krize, ali ne pada joj na pamet da učini Hrvatskoj uslugu i prepusti biračima da odluče žele li i dalje ići putem ove Vlade. U takvoj situaciji rekonstrukcija Vlade je potez očajnika jer je teško očekivati da će u izbornoj godini “zeleni” ministri uvesti radikalne promjene, ali i silno pragmatičan potez, spretni spin u smislu očuvanja vlasti i stabilnosti HDZ-a. Ne samo zato što je uklonjen najomraženiji ministar Ivan Šuker, a s a smjenom još trojice odaslana poruka o velikoj rekonstrukciji Vlade, već zato što je Jadranka Kosor kod te rekonstrukcije spojila ključ regionalizma i zadržavanja mira unutar stranke. Pa je Matulović-Dropulić morala otići, ali su sačuvani jednako nepopularni Milinović i aferama opterećeni Kalmeta. Ona nema toliko utjecaja u stranci niti jaku i izbornu bazu, oni su pak vrlo jaki igrači u HDZ-u i ne bi ih bilo oportuno micati ih niti uznemiravati njihove izborne baze, Ličku i Zadarsku županiju gdje je HDZ na vlasti već 20 godina. I u Karlovačkoj županiji je oduvijek HDZ na vlasti. Poslati Vukelića u saborske klupe bez ikakve “otpremnine” bio bi riskantan potez za budućnost HDZ-a u Karlovačkoj županiji. Slabljenje pozicije bivšeg ministra možda bi moglo otvoriti novu frontu za prevlast unutar stranke na lokalnoj razini, jer poznato je da Vukelić koliko god stvorio neprijatelja izvan stranke, stvorio ih je i unutar HDZ-a koji čekaju pogodan trenutak za tihi puč. Iz ovog poteza Jadranke Kosor bi mnogo mogao naučiti SDP kojem ne pada na pamet da nekog talentiranog političkog anonimusa iz Karlovca promovira na državnoj razini i izgradi prepoznatljivo medijsko lice koje bi onda lakše pridobilo birače u svojoj bazi. I zato upornošću magarca gubi. I u Karlovcu, i u Županiji.
S imenovanjem na poziciju političkog tajnika HDZ-a, Vukelićevi stranački neistomišljenici načekat će se promjena. Kao i svi mi ostali koji čekamo da se pojavi svježa, jaka krv koja će možda znati i htjeti napraviti više za bolji Karlovac nego za sebe i kliku. Dapače, s novom ležernijom funkcijom, možemo očekivati prisutnost i utjecaj Branka Vukelića u Karlovcu još intenzivnije nego dosad. Uglavnom, rekonstrukcijom Vlade pozicija Branka Vukelića iz karlovačkog kuta gledanja nije oslabljena. Oslabiti je još jedino može Državno odvjetništvo. No to je već neka druga priča. Pustimo institucije da rade svoj posao.