Najnovija prošlotjedna priča o mogućem rješenju za oživljenje Radićeve – ovaj put kao obrtnička poslovna zona – prolazila je kroz jedno uho unutra , kroz drugo van; kao još jedna fiks ideja, alibi priča, novo tumaranje i promjena plana gradske uprave koja je od 2007. godine jasno davala do znanja da će Radićeva doći na red kao zadnji čin uređenja i revitalizacije Zvijezde. Znači, nikad. No zanimljiva tema na nacionalnoj dalekovidnici u kasni popodnevni sat na tu temu, samo u drugim, prominentnijim hrvatskim gradovima, ipak je otvorila mjesta da se kaže koja o mogućim opcijama za nekadašnju žilu kucavicu Karlovca.
Konkretno, TV prilog iz Zadra, grada koji komunalno, investicijski i populacijski buja iznadprosječno za hrvatske standarde, ukazao je kako polagano umiranje nekadašnjih žila kucavica u starim gradskim jezgrama nije karlovački specifikum, već pravilo. U zadarskoj Radićevoj, slavnoj Kalelargi, obrtnici također krpaju kraj s krajem, zatvaraju se lokali i osnovni uzrok je isti. Veliki trgovački centri koji su pripušteni (pre)blizu starih jezgri oteli su i ljude i utržak malim trgovinama i kafićima u strogom centru. Ako je tako u centru Zadra, gdje je, bar za turističke sezone, kao u košnici, ne bi li uz svu nostalgiju za boljim vremenima, bilo racionalno prihvatiti pustu Radićevu u 21. stoljeću kao novu realnost? Možda i bi, ne živimo više u petoljetkama i planskim ekonomijama, već trulom kapitalizmu koji ne mari za stare slave, kulturna dobra i baštinu, osim ako na njim ne može zaraditi. Pola praznih lokala u Radićevoj sugerira da ne može i kapital ide dalje, na Korzo, prolaz između stare i nove zgrade na Tržnici do Kauflanda, potez koji je postao stvarna karlovačka špica. I konačno, u trgovačke centre. Ne treba biti umni ekonomski analitičar za zaključak da je svaki novi trgovački centar u Karlovcu korak dalje u odumiranju starog dijela grada, i ne treba biti umni politički analitičar da bi se shvatilo kako niti jedna vlast nije razmišljala o tome da si otvaranjem trgovačkih centara u centru čini medvjeđu uslugu. Bez plana i vizije, uvijek je bilo lakše pobrati pokoji dnevno-politički poen i busati se u prsa o uspjehu privlačenja investicija, a iza te javne slike obično investitor vlasti prstom na karti pokaže gdje želi otvoriti novu trgovinu, i onda se tim željama prilagođavaju prostorni planovi i sve ostalo. Ne zacrtavaju vlasti razvoj grada po javnom interesu, već prema nahođenju krupnog ili manje krupnog kapitala. Štete će se zbrajati kasnije, i već se zbrajaju. Jedna od kolateralnih je i Radićeva ulica.
“Nakon što ekonomija na makroekonomskoj razini te nakon toga na mikroekonomskoj razini pokaže tendenciju rasta, Grad će razmišljati o planovima koje treba revidirati. Među njima je i Radićeva ulica.” Rečenica koja je ne tako davno servirana iz Gradske uprave sasvim pristojno oslikava kako Radićeva stoji na listi prioriteta. No kad od megalomanske koncepcije cjelokupnog rješavanja obnove Zvijezde nije ostalo ni slovo na papiru – jer plan od 2007. nismo ni vidjeli – gradska vlast revidira još jednu svoju ideju u nizu i dopušta da bi maglovita koncepcija dekana Veleučilišta Branka Wasserbauera o Radićevoj kao poslovnoj zoni mogla proći. Još jednom gradska vlast nema svoju ideju, ali joj se ova čini dobrom, no trebat će “određenu ekipu stručnih ljudi, cjelovito sagledati situaciju, analizirati imovinsko – pravne odnose i procijeniti potrebna ulaganja u infrastrukturu”. Ovakvu bi rečenicu očekivali iz ureda vladinog povjerenika iz nekog grada poharanog ratnom ili prirodnom katastrofom 48 sati po preuzimanju dužnosti, a ne iz ureda gradonačelnika koji Karlovac vodi već četvrtu godinu. Istina, teško je pomoći oživljavanju Radićeve ako situacija nije sagledana, analizirani imovinsko-pravni odnosi, okupljen tim stručnjaka i procijenjena potrebna ulaganja. Samo, zašto to već odavno nije obavljeno i zašto Grad nije spreman za nove ideje, da od možebitno spasonosnog Wasserbaurevog koncepta do realizacije ne čekamo 4 godine? Ne možemo decidirano tvrditi da vlast samo priča o obnovi Zvijezde, a zapravo ne radi ništa, ali materijalni rezultati su mršavi, da ne kažemo nikakvi. U doba Račana, bilo je sve pripremljeno da Oružana uđe u projekt POS-a. Možda je ideja bila promašena, ali alternativa je još gora; zgrada propada. Grad je znao prodati vojarnu preko puta Đačkog doma Karlovačkoj banci, ali danas se pitamo hoće li unutar podignutih skela i ta zgrada propasti. O hotelu Central se i iz Grada često govori i razmatraju rješenja, već godinama. Ali stvar se ne miče s mjesta. Radićeva se polako, ali sigurno prazni. Ali, vlast kao da ne brinu razlozi i njihovo rješavanje. Grad nema stav o tome bi li možda privremeno pretvaranje ionako mrtvog trga Bana Jelačića u parkiralište pomoglo oživljavanju Zvijezde. Nismo u Saboru od naših zastupnika čuli koliko je iz karlovačke perspektive spomenička renta apsurdan namet, jer ga plaćaju oni kojima bi se trebao subvencionirati rad što su dovoljno ludi da pokreću posao u Zvijezdi. Je li Grad razmotrio mogućnost da su obrtnike iz Radićeve potjerali visoki najmovi za prostor? I u skladu s tim može li se donijeti propis kojim će vlasnici prostora u Radićevoj plaćati penale za neiznajmljeni prostor? Grad muku muči s osmišljavanjem sadržaja u jezgri, ali nikako da im padne na pamet da bi Dani piva u Zvijezdi bili jak okidač njene revitalizacije. Rješenja za Radićevu nisu ni lako izvediva ni jeftina. Ali, odgovorna vlast bi ih pronašla. Naša razmatra tuđe ideje. I osniva povjerenstva.