Nema što, prilično proročanskom se pokazala rečenica župana Vučića kako ćemo, ako se pokaže da Babina Gora nije dobra lokacija za budući deponij, čekati i deset godina ako bude potrebno. Naime, danas smo saznali da je lokaciju na kojoj je zamišljen deponij stavljanjem pod zaštitu Konzervatorski odjel Karlovac Ministarstva kulture još krajem prošle godine eliminirao kao deponij do 2016. godine. Nadležni je županijski odjel sve to znao, ali je doznačeno rješenje njegov šef rješenje držao u ladici podalje od javnosti i uredno dozvoljavao da se nastavi javni uvid u studiju o Babinoj Gori, šutio na sastancima o tome i održavao privid da se sve kreće svojim tokom.
Manje je bitno je li u vrijeme kad je nonšalantno ispalio da će čekati ako treba i još deset godina, iako valjda toliko zna da smetlište Ilovac već sada puca po šavovima, župan znao za tajeni podatak o tome da Babina Gora zbog odluke konzervatora otpada na najmanje 5 godina kao rješenje. Nije posebno bitna ni njegova rečenica sa spomenutog sastanka o tome da se Babina Gora može eliminirati ako se utvrdi da će deponij štetiti zdravlju ljudi. Župan je političar, a ne ekološki stručnjak i može si dozvoliti lupetanje i elementarno neznanje o tome da deponiji napravljeni po modernim standardima imaju minimalni utjecaj na okoliš i zdravlje. Ako je znao i on je samo kupovao vrijeme, obmanjivao javnost jeftinim populizmom i njegova je odgovornost politička, za koju će odgovarati na izborima. I nije prvi, kad se pogleda unazad, zapanjujuća je lakoća nonšalancije i nekompetencije svih političkih garnitura potpomognutih “strukom” u zadnjih 20 godina u pristupanju gorućeg problema odlaganja otpada u Karlovcu.
Dakle, to kako je župan rješavao problem sudit ćemo biračkim listićima, no prije toga bi župan – ako je njegova savjest po ovom pitanju čista – morao potegnuti pitanje odgovornosti stručnih službi. Ako je dugogodišnji pročelnik nadležnog Upravnog odjela za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša Karlovačke županije Marinko Maradin zatajio informaciju o de facto suspenziji Babine Gore, trebao bi potražiti drugi posao već zbog toga. Već sama činjenica da je Babina Gora odabrana 2006. godine kao rješenje, dvije godine kasnije ucrtana u Izmjene i dopune Prostornog plana Karlovačke županije, a da je danas budući centar za raspolaganje otpadom tek klimavo slovo na papiru s minimalnom šansom ostvarenja zbog niza okolnosti i propusta u pripremi projekta, morala bi odgovorne stajati fotelja. Taj diletantizam – ne ulazeći je li uzrokovan političkim pritiscima ili nečim drugim niti nas je to briga – ne samo da produžava poluilegalnu agoniju Ilovca, nego bi poslije plaćenih studija tek mogao postati iznimno skup.
Naime, iako je nadležno Ministarstvo dalo odobrenje da ilovačko smetlište može još visokih 13 metara u zrak, to ne može ići u nedogled. Karlovac će se zbog nedostatka političke volje i stručne nesposobnosti da provede u djelo otvaranje novog deponija suočiti s opcijom koju za “pobune” građana Ilovca otvorio, još jedan prorok, gradonačelnik Jelić. Kad neće biti drugog rješenja, onda bi i Karlovac mogao početi izvoziti smeće. Ta je opcija je zgodna na papiru, ali ona znači da će nas građane ponovno opaliti tamo gdje nas najviše boli – po džepu. Ili se varamo, možda Ilovac stvarno može u nedogled. Ako je prošlo novih 13 metara u visinu, zašto ne bi još 33? Uostalom, deponij je zgodan teren za obećanja o zatvaranju u predizbornim kampanjama i za skupljanje jeftinih političkih bodova već 20 godina. Kolektivno pamćenje je kratko i nema veze što se sve iznova pokaže kao fatamorgana, političarska laž i obmana.
Na kraju, sasvim je prikladno da je poslije fingiranih napora, analiza, studija, okruglih stolova i javnih rasprava balonu od sapunice zvan Babina Gora politika uspjela utvrditi tek jednu jedinu čvrstu točku. Imenovala je direktora deponija koji vjerojatno nikad neće proraditi.