U okolnostima kad država samo deklarativno stvara poslovnu klimu, a krivim odlukama i lošim zakonima ga zapravo opstruira i u vrijeme kad je sasvim jasno da je hrvatski puk talac u krizi managmenta iliti lošeg poslovnog upravljanja, HS Produkt dođe nešto kao gospodarsko čudo. Baviti se inovacijama i proizvodnjom u danom okruženju, kad jedan od najbogatijih Hrvata i prvi čovjek drugog grada u državi glasno uzvikuje da nije lud da nešto proizvodi, ravno je avanturama iz knjiga Julesa Vernea. Prvi ljudi HS produkta Vuković i Žapčić su bili dovoljno hrabri i dovoljno ludi da se na takvu avanturu odluče. Njihov je proizvod, doduše, sredstvo za ubijanje ljudi ili, ako se gleda s druge strane, sredstvo za zaštitu ljudskih života, no oni su u tome što rade među najboljima u svijetu. Svjedoče tome stručne ekspertize i velike narudžbe sa svih strana svijeta. Istina, nije lijepo čuti da je arapski terorist u Nizozemskoj 2004. godine upravo iz na “crno” kupljenog pištolja napravljenom na Baniji sasuo osam metaka u umjetnika Thea Van Gogha. Ljepše je čuti ovaj komad originalne hrvatske tehnologije zbog vrhunske kvalitete koriste policije i slične službe u nizu država, od Iraka do SAD-a.
U svakom slučaju, Vuković i Žapčić stvorili su novu vrijednost, oglušili su se na pozive da presele pogone u Zagreb, otvorili 1.100 radnih mjesta i šire svoje proizvodne pogone od Bogovićeve sve tamo do (bivšeg) Žitoproizvoda. HS produkt nije najbolji poslodavac s gledišta radnika, standardi Alstoma na primjer, u plaćanju prekovremenog, noćnog i vikend rada, su daleko iznad. Ali to je već zona esencijalnih razlika naslijeđa kultiviranog “stranog” kapitalizma i naše prvobitne akumulacije kapitala. No, HS produkt je gotovo od ničega postao najveći poslodavac u Karlovačkoj županiji. I najprofitabilniji s gotovo 80 milijuna kuna čiste dobiti u 2010., ako je vjerovati navodima uglednih hrvatskih tjednika. Ne bi se lagalo kad bi se reklo da su Vuković i Žapčić u gospodarskom i smislu općeg dobra zadužili Karlovac.
No ipak, je li primjereno kad ta dvojica zaslužnika pod teretom optužbi državnog odvjetništva za pranje novca i zlouporabu položaja završe u pritvoru i na devetosatnom ispitivanju, da se s nekih oltara u propovjedima vjernike poziva da mole za njih, i da po njih nakon puštanja iz pritvora dolazi glavom i bradom gradonačelnik Karlovca? Gradonačelnik može biti prijatelj, ali bi trebao biti svjestan da njegovo pojavljivanje u Haulikovoj ne može biti tumačeno kao akt privatne osobe, već kao akt posrednog pritiska državnog dužnosnika na sudbenu vlast i uplitanja u posao kojim je on kao dio izvršne vlasti i Ustavom strogo odvojen. Politički je nekorektno i moralno nezdravo od osumnjičenika raditi svece (upravo je Jelić usporedio Vukovića i Žapčića s Ćirilom i Metodom), bilo to s oltara ili iz magistrata. Vuković nije Robin Hood, on je u ovom slučaju uspješan biznismen osumnjičen za kriminal. Dakako da su Vuković i Žapčić nevini dok im se ne dokaže suprotno, i nije im prvi put. Zanimljivo, USKOK je prvu optužnicu po svom osnivanju podigao upravo protiv ovog dvojca za šverc oružja, ali je tužba otišla u zastaru, kao što će vjerojatno i ova s Daimlerom s obzirom da je djelo za koje se terete počinjeno davne 2002. godine.
U pravnoj državi nitko nije iznad zakona bez obzira koliko nečiji novac pokrpao rupa iz plemenitih i manje plemenitih pobuda. Posebno u situaciji kad se država pod svaku cijenu želi dopasti Europskoj uniji kako bi zatvorila paragrafe famoznog 23. poglavlja. Teško je reći jesu li Vuković i Žapčić kolateralne žrtve hitanja Hrvatske u EU, nije ni bitno. Nije toliko bitno ni je li pritvaranje i ispitivanje Vukovića i Žapčića samo metoda da se napokon dođe do konkretnih imena iz političkih sfera koja su podmićivana u aferi Daimler. Neporecivo je to da je državno odvjetništvo nakon opsežnih istražnih radnji očito prikupilo dovoljno dokaza da pokrene postupak za pranje novca i zlouporabu položaja protiv karlovačkih industrijalaca. Usput smo saznali i stvari koje bi se dale tumačiti i kao traženje dlake u jajetu, kao što je nepostojanje lokacijske i građevinske dozvole za pogone na Baniji. Ali, postupak je jasan i siguran znak da institucije napokon počinju raditi svoj posao, bez obzira je li motivacija pritisak iz EU ili nešto drugo. I najmanje što bi se moglo očekivati od odgovornog gradonačelnika je da se suzdrži i od ovako simboličke opstrukcije tog procesa. Svoje prijateljstvo i odanost je mogao iskazati na primjereniji način, daleko od očiju javnosti. Baš kao što je to radio i do sada.