Razgovarao: Tihomir Ivka
Vlado Benko, predsjednik karlovačke braniteljske udruge koja zastupa najviše ratnih veterana , udruge 110. brigade, predsjednik je i Zbora ratnih postrojbi Karlovačke županije, nezavisni vijećnik u Gradskom vijeću, bivši HSS-ovac i bivši dogradonačelnik u mandatu koalicijske vlasti SDP-ovog gradonačelnika Bože Johe. S uvijek zahvalnim sugovornikom što se tiče otvorenosti i iskrenosti porazgovarali smo, još pod dojmom haških presuda za udruživanje u zločinački poduhvat generala Gotovine i Markača, o haškoj problematici, braniteljskim problemima i prijeporima na karlovačkoj razini, ali i aktualnim lokalnim političko-komunalnim problemima.
KAP: Prespavali smo za mnoge šokantnu hašku presudu Gotovini i Markaču. Jesu li sada glave hladnije i presude možda očekivanije od onog što nam se u prvi mah činilo?
VB: Kao prvo, moram unaprijed napomenuti da ovo što ću reći govorim u svoje osobno ime, a ne kao predsjednik zbora ratnih postrojbi, jer smo se na toj razini dogovorili da za zajedničku izjavu udruga moramo postići konsenzus kojeg što još nismo stigli učiniti. Ja opet mogu ponoviti da je presuda nepravedna i neprihvatljiva, ali da smo za ovakvu presudu svi krivi pomalo, kao i to da smo mi ratnici oslobodili državu i predali je u ruke političara koji su kasnije istu tu državu uništili. Znam da mi netko po toj analogiji može prebaciti da sam i ja u jednom razdoblju, na jednoj nižoj razini bio dio vlasti. Preuzimam na sebe taj dio krivice. Ali državna vlast, uključujući tu prije svega pravosuđe, koja je trebala tu državu preuzetu od onih koji su je obranili pretvoriti u jednu modernu demokratsku državu, je totalno zakazala. Ne mogu govoriti pojedinačno jer nemam dovoljno informacija, ali su svi na vlasti otpočetka krivi što je i država i ova kulminacija s haškim presudama završila kako je završila. Na svakoj razini, svatko u svojoj mjeri. Računam tu i sebe. Ali, ne može jednako biti kriv onaj tko je bio na vlasti 4 godine i onaj sa 17 godina staža na vlasti.
KAP: Što kažete na tezu, u smislu vaše izjave o predaji države iz ruku branitelja političarima, da su haške presude između ostalog posljedica svjesnog zakazivanja Hrvatske kao pravne države u postratno vrijeme i sklonost da se ne procesiraju devijantna ponašanja vezana uz ratna djelovanja?
VB: Slažem se. Da je pravna država bila revnija kad je trebalo, danas ne bi imali prilike razgovarati o haškim presudama. Pratim što o ovom slučaju pišu u susjednim državama, slušam komentare koji dolaze sa svih strana svijeta. Nitko se presudama ne čudi osim nas. Treba razmisliti o tome da je nama sistematski lagano s pozicija vlasti o slučaju koji nas sad šokira. Konstantno smo slušali kako je sve u redu, a sad se vidi da posao nije odrađen kako valja i ništa nije u redu. Očito je da je istina skrivana od naroda.
KAP: Predsjednik ste zbora karlovačkih ratnih postrojbi, ali uz vas postoji niz drugih udruga proizašlih iz Domovinskog rata upitnog legitimiteta i ciljeva. Iako se svi pozivaju na jedinstvo branitelja, već sama masa udruga sugerira nešto drugo. Zašto je to tako?
VB: Stvar je jasna, masa udruga je osnovana upravo zato da se branitelji razjedine. Jedan dio braniteljskih struktura odredio se da prihvaća zadatke i odrađuje poslove za korist vladajućih struktura. Drugim riječima, da plješće vlasti u zamjenu za beneficije užem krugu ljudi. I sad poslije ovih presuda, kad se mogla očekivati sva braniteljska populacija na ulicama, vidi se tko plješće vlasti, a tko ne. Mislim da je to loše i blokira demokratske procese. Braniteljske udruge moraju ostati imune na zov politike, brinuti i promovirati interese branitelja bez obzira tko bio na vlasti. Vlasti prolaze, branitelji ostaju. Pa, u Italiji se od drugog svjetskog rata promijenilo preko 50 vlada, nije to nikakva tragedija. Jedni odu, drugi za koje mislimo da su sposobniji i pošteniji dođu. Nije dobro vezati se samo za jednu političku garnituru. Ja si ne bih nikada dozvolio da svom članstvu sugeriram pred izbore da glasaju za ovu ili onu opciju. A vjerujte da ima udruga gdje takvi naputci postoje.
KAP: Reagirali ste kad je jedna druga udruga u ime karlovačkih branitelja tražila zabranu ponovnog postavljanja spomen ploče jedinici Vece Holjevca. Bi li se udruge branitelja iz Domovinskog rata trebale baviti 2. svjetskim ratom?
VB: Ni u ludilu. Reagirali smo samo zato jer ne želimo da netko govori u naše ime, a za to nema nikakvog legitimiteta. To vam je dobar primjer djelovanja udruga koje se vežu uz vlast. Nije njima stalo do istine iz 2. svjetskog rata, takve se akcije poduzimaju da se zamagle stvarni problemi koji muče branitelje i narod u cjelini. Svi koji su prošli vojne škole znaju kako se to zove. To je psihološki rat i lako ga nam ga je bilo prepoznati.
KAP: Zbor ratnih postrojbi Karlovačke županije predstavlja najveći broj branitelja s ovog područja. Možete li reći jesu li problemi branitelja riješeni, žive li svi životom dostojnog čovjeka?
VB: Dio braniteljske populacije je zbrinut na zadovoljavajući način. Ali, moram reći da je jedan dobar dio dobio beneficije koje nemaju temelja u ratnim zaslugama. Svi znamo da ima lažnih branitelja koji dobivaju velike povlastice i imaju visoke mirovine. Zašto im je to država dala i to je jasno, tako se kupuje izborna baza. S druge strane treba reći da ima pravih boraca, preponosnih da nekoga nešto mole i hvataju veze kako bi si riješili egzistenciju. Među takvima ima i onih koji doslovno skapavaju.
KAP: Vjerojatno i vi znate neke koji su dobili vojne mirovine nezasluženo. Zašto ih ne prijavite?
VB: Bit ću iskren. Nisam cinkaroš, a ti podaci o lažnim braniteljima nisu neka tajna da to samo ja znam. Postoje službe koje su plaćene da se bave takvim stvarima. S duge strane, nisu lažni branitelji isključivi krivci, kriv je onaj tko im je dao. Ima ljudi koji imaju obraza tako nešto napraviti, a ima boraca s visokim činovima koji danas životare s dvije-tri tisuće kuna i nisu htjeli tražiti vojne mirovine.
KAP: Gradski ste vijećnik, kao nezavisni ste zamijenili Jasnu Plevnik u Gradskom vijeću i imate uvid u gradsku politiku. Po vašem mišljenju, je li Karlovac na pravom putu?
VB: Karlovac stagnira, kao i cijela država. Nisam zadovoljan, ali znam i sam da ni župan ni gradonačelnik ne mogu puno napraviti u situaciji bitno smanjenog dotoka sredstava. A onda se k tomu novac ulaže u krive stvari. Kao Karlovčanin ne mogu prihvatiti da se i dalje ništa ne ulaže u Zvijezdu, da je Radićeva na repu prioriteta i da je bazen nestao iz kruga investicija nakon konkretnih priprema za njegovu izgradnju.
KAP: Bilo je dosta povika i na vlast u kojoj ste obnašali dužnost dogradonačelnika, i danas se pamti optužba HDZ-a da je magistrat pretvoren u gostionicu. Moglo se i tada učiniti više, zar ne?
VB: Naravno. Bio sam gradonačelnik, ali sam gledao da pošteno radim svoj posao. Nisam krao i radio na štetu grada. Jesam jeo i pio sam, to priznajem. I danas se jede i pije, ali to aktualni ne žele priznati. Hodam uzdignute glave po ulici, radio sam za grad i ljudi koji mi danas prilaze na ulici, od kojih neke jedva da poznajem govore mi da smo posao radili korektno. Neki dan sam na vašem portalu ispod izjave o presudi Gotovini pročitao kako je netko napisao kako sam prodana duša jer mijenjam stranke. Želim reći da nikada nisam mijenjao stranke, bio sam jedino član HSS-a i izašao iz stranke baš zato jer se nisam složio s tezom da stranka jedan dan bude s jednom, a drugi dan s drugom opcijom. I na ovim mjesnim izborima sam nastupio kao nezavisni na listi SDP-HNS, a na zamolbu iz HNS-a. Sve iz želje da se borim za napredak kvarta i grada u kojem sam rođen.
KAP: Ta borba za kvart je ispala prilično kontroverzna u slučaju uvođenja naplate parkiranja u stambenoj zoni Domobranske ulice. U čemu je zapravo bio problem?
VB: Gledajte, mene su kao vijećnika stanari iz dvije zgrade s potpisanom peticijom tražili da probam progurati pitanje parkirališta ispod zgrada do kojih stanari nisu mogli doći jer im je stalno netko bio sparkiran na ta mjesta zbog trgovina, ureda, vojnog zapovjedništva. Na tri sjednice Gradskog vijeća postavio sam pitanje i dobio sam obećanje Grada da će to biti riješeno. I tu je mom angažmanu bio kraj, Grad je to preko stručnih službi riješio onako kako to rješava i u drugim sličnim slučajevima. Parkiralište je uređeno i mogu reći da je tamo sad uveden red. Stanari mogu u miru parkirati svoje aute. I sad opet ima nekih koji se bune jer je sad problem što taj red košta po vlasniku automobila 480 kuna godišnje, to jest kunu i 30 lipa dnevno. Rekao bih da je ipak velikoj većini stanara to mala cijena u zamjenu za to da napokon mogu parkirati svoj auto pred zgradu, što je prije uređenja bilo skoro nemoguće.