Prije nego što je počela gradnja Karlovca, Osmanlije su zauzimale gradić po gradić, utvrdu po utvrdu između Une i Kupe s namjerom da tursku granicu pomaknu s Une na Kupu. Tako je u bitci na potoku Radonji kod Budačkog poginuo i sam zapovjednik Krajine Herbert Auersperg 22. rujna 1575. godine. Zanimljivo je da Turci dugo nisu mogli osvojiti rudnike u Zrinskoj gori, jer su se rudari hrabro odupirali napadima sve do siječnja 1578. godine. Te su godine Osmanlije opljačkale Metliku, ali ih na povratku teško poraze “hrvatski i kranjski seljaci”. Napadači se vratiše već nakon nekoliko mjeseci pod tvrđavu Dubovac, odakle ih otjera Ivan Fernberg. Dok se sve to događalo, predio gdje je danas Karlovac bio gotovo pust – pun močvara i podmukla gliba. Bilo je ponešto kuća pod Dubovcem i uz Kupu na Gazi i oranica… Upravo je taj teren izabrao nadvojvoda Karlo. On je bio sin kralja Ferdinanda, a stric tadašnjeg aktualnog kralja Rudolfa. Dobio je upravu nad Krajinom još za života svog oca Ferdinanda Habsburškog. Poslije dužih priprema, mjerenja zemljišta i planiranja, konačno je počela gradnja. Uz domaće radnike, najviše (800) bilo je iz Kranjske, pa iz Koruške (400), zatim mnogo kažnjenika iz austro-ugarskih zemalja, te niz stručnih radnika, obrtnika, inžinjera i td. Teško je danas procjeniti koliko je ljudi počelo graditi grad – ali neće biti manje od 5000 ljudi računajući i vojsku koja je štitila radnike. To je bio gigantski pothvat. Na prvoj staroj razglednici iz 1900. godine vide se ostaci zidina na sjevero-istočnoj strani tvrđave po fotografiji Bele Grunsteina iz Karlovca, dok se na drugoj vide ostaci zidina u Šancu ispred današnje glazbene škole nepoznatog fotografa.
Pripremili Nikola Perić i Danko Fajt
