Karlovački masakr motornom pilom u Nazorovoj je izbjegnut, i ako zaključci s današnjeg sastanka zelenih – građanske inicijative i gradskog vodstva nisu postignuti s figom u džepu sa strane Grada, moglo bi se dogoditi da vuk bude sit i ovce na broju, odnosno, kanalizacija rekonstruirana, a platane i dalje uspravne. Kompromis o tome da se kreće u zahvat na kanalizaciji, a da se ne dira drvored zapravo u nastaloj situaciji i nema neku racionalnu alternativu. Građanska inicijativa je pokazala da se dizanjem glasa već donesene političke odluke mogu korigirati, vlast pak može pak ubrati koji politički bod pred javnosti i preokrenuti ovaj uzmak u vlastitu korist, prikazati se demokratičnijom i osjetljivijom na mišljenje građana nego što zapravo jest. No ova solidna win-win solucija ne može u potpunosti prebrisati, pa čak ni zamaskirati kratkovidnost, voluntarizam i nekompetenciju javnih službenika, od onih iz gradskih poduzeća, preko onih koji izdaju dozvole do, naravno, političara u užem smislu. Da stvar bude gora, od ponedjeljka u zoru kad je skupina ogorčenih građana fizičkom prisutnošću spriječila radnike Zelenila da porežu deset stoljetnih platana, taj dojam nije slabio, već je nevjerica i ogorčenje raslo, nakon uključenja stručnih osoba neovisnih o proračunskim poslovima, šumara, građevinara, biologa, arhitekata i posebno poslije poučnog skupa u Knjižnici za mlade na tu temu. Na ovom mjestu prije par dana namjera da se sruši stoljetni drvored nazvana je devastacijom prostora, a onda se na okruglom stolu iz usta stručnjaka moglo brzo shvatiti da je devastacija eufemizam s obzirom da je uvijek umjereni prof. Peršin namjeru rušenja platana bez stvarnog pokušaja traženja alternativnog rješenja nazvao barbarizmom, a arhitekt Bosanac ordinarnim divljaštvom. Čovjek koji je diplomirao na platanama, ing. Pavlina slikovito je pojasnio da je rušenje stogodišnjih platana i sađenje gledičija nešto kao zamjena Mazde 626 za Daewoo Tico. Ali, što je njegovo mišljenje naspram mišljenja jednog višeg administrativnog tajnika na čelu Zelenila. U cijeloj priči od početka “žuljala” je ponajviše netransparentnost posla, a platane su bile emotivna komponenta, no sa svakim novim danom ujutro pred platanama i novim razgovorom s predstavnicima struke bilo je sve jasnije kako je drvored u Nazorovoj zaista nešto vrijedno, po riječima ing. Pavline, ne bitno manje vrijedno negoli Marmontova aleja. “Stogodišnji drvored u centru grada se ne može procijeniti novcem, ali tko ne razumije njegovu vrijednost u gradskom ambijentu meni ga je iskreno žao.” Ovako je sažeo cijelu priču jedan od prisutnih arhitekata preksinoć u Knjižnici za mlade i narisao nam nad glavama novi ogromni upitnik. Nevjerojatno kako tu vrijednost nitko u pet godina otkad je projekt rekonstrukcije Nazorove nije anticipirao? Gotovo je pouzdano da projektant nije dobio naputak da projekt izvede tako da pokuša spasiti drvored, taj moment nije prepoznala ni služba koja izdaje lokacijske i građevinske dozvole, što bi se onda netko od upoznatih političara zamarao s mogućnošću da će neka glava od struke njihove namjere jednog dana nazivati barbarizmom i ordinarnim divljaštvom. Jedno je sigurno, javnost nije znala. Da jest, vlast bi se na vrijeme poštedjela blamaže i mogućnosti da uopće netko insinuira kako ima problema s elementarnom kulturom i poštivanjem činjenice da povijest Karlovca nije započela njihovim izborom kad se namjerila motorkama udariti po vlastitoj ostavštini. Vjerojatno bi bilo i dovoljno vremena da se pronađe korektniji tehnički izlaz od ovog u nuždi, alibi rješenja s izvjesnim krajem da platane koje su preživjele 1. i 2. svjetski rat, ustaše i partizane, Tita, Boljkovca i velikosrpske granate 91., neće nadživjeti ovu vlast i dostići dva stoljeća Marmontove aleje. Ne samo da ovi prolaznici u gradskoj upravi i gradskim tvrtkama nisu imali potrebu podijeliti dileme s javnošću, oni su je nakon prvih reakcije nastavili obmanjivati. Kad je napokon famozna studija o uređenju krajobraza Nazorove kao nadogradnja projektu izašla iz ladica Zelenila bilo je evidentno da ju je direktor Zelenila Turković krivo predstavio, nije to nikakva studija već općenite smjernice na šest stranica bez navođenja konzultirane literature, bilo kakvog empirijskog istraživanja pa se konkretne procjene doimaju paušalnim. Čak i takvu da se čitati na različite načine; Turković ju je shvatio kao opravdanje i bianco dozvolu za rušenje, a u njoj glavna autorica između ostalog, izrijekom navodi da “iako posebni uvjeti za zelenilo nisu određeni, zelenilo je sastavni dio urbane cjeline i kao takvo štićeno.”
Nadalje, izgleda da se lokalni velmože obmanjuju i među sobom. Na sastanku s prosvjednicima gradonačelnik Jelić je uvjeravao prisutne kako je pitao svoje suradnike i nadležne direktore postoji li drugačije tehničko rješenje od predviđenog koje bi spasilo drvored i oni su mu rekli kako ne postoji. Od ponedjeljka do četvrtka se sve razbistrilo; naravno da postoji, skuplje ili jeftinije, jednostavnije ili složenije, ali postoji. Dakako, teško je sad priznati da je sve naopako postavljeno od starta, da su platane jednostavne previđene. I kao da gradska administracija nije dovoljno zaglibila u neuvjerljivim objašnjenjima, već je za vlastite previde i čekanje zadnjeg časa počela optuživati druge. Politički performans zreo za ostavku izvela je dogradonačelnica Kolaković napadom na građansku inicijativu kako je zbog njihovog prosvjeda i kašnjenja početka radova prvi dan Grad izgubio 20 tisuća kuna. Kakvog li bezobraznog obrtanja teza od strane jednog političkog analfabeta, prolaznice u prvom i ujedno zadnjem mandatu, još jedne wannabe političarke s minornim društvenim angažmanom prije ulaska u Magistrat sa strankom koja ne vrijedi 5 posto glasova iza sebe. Umjesto elementarnog razumijevanja demokratskih procesa i načela sudjelovanja javnosti u političkom životu gdje je prosvjed jedan od legitimnih metoda komunikacije, dogradonačelnica kao da je zaspala u komunizmu. Njoj nije do slušanja tuđih mišljenja, ni do izmjene argumenata, jer je tu po zadatku. Pa dijeli lekcije u trenucima kad bi se zapravo trebala ispričati što u startu nije bilo dovoljno pameti, planiranja i suradnje s javnošću u jednoj očito delikatnoj situaciji.
Kako god, dobra škola za političare koji se nađu u čudu što u Karlovcu ima nekih luđaka koji će se dizati u šest ne bi li spriječili barbarizam i ordinarno divljaštvo vladajućih prolaznika. Dobra škola i za ove luđake, sad su se uvjerili s kim imaju posla i stoga ovakve situacije u budućnosti treba prevenirati. Čulo se na skupu u Knjižnici za mlade kako perivoj, Crna promenada, Nazorova i drugi vrijedni segmenti karlovačke hortikulturne baštine samo zbog spleta okolnosti i oportunizma institucionalizirane struke nisu zaštićeni kao Marmontova i Vrbanićev perivoj. Treba se osigurati i zatražiti njihovu zaštitu. S političarima se nikad ne zna. Sutra možda iz nekog razloga zaključe da su stari kestenovi između Edisona i Papas bara passe, i da bi stabla trnovca, odnosno gledičije tamo bolje pristajala.