U nedostatku boljih i novijih turističkih vijesti
za Karlovac na početku ljeta, ne preostaje nam ništa drugo doli
se podsjetiti na sad već staro ugodno iznenađenje, Foginovo
kupalište. Po financijskom ulaganju od niske šesteroznamenkaste
brojke kuna i minimalnom opterećenju proračuna, njegovo uređenje
moglo bi se nazvati projektićem, a zapravo je rijedak primjer
trijumfa praktičnosti nad prečesto filozofskom pristupu
gradske vlasti. Potencijal je bio tu, tradicija je bila tu,
komparativna prednost krasnog krajolika skoro u centru grada i
čiste vode je bila tu i trebalo je samo malo snalažljivosti,
predanosti i zdravog razuma da se doslovna i figurativna
žabokrečina nakon dugih godina zapuštanja ukloni iz Korane
i njenih obala da bi Foginovo ponovno postalo masovno
okupljalište Karlovčana. Nije, doduše, taj projekt rezultat
vizije gradske vlasti već jednog čovjeka, tadašnjeg pročelnika
Gorana Jakšića koji je svoju osobnu predanost koranskim obalama
prometnuo u javni interes, ali nije to poanta. Bit priče o
Foginovom je da se s malo proračunskog novca može napraviti puno
kad se hoće. Foginovo nije prekrajano, nije rušeno da bi se
gradilo “starije i ljepše” kao što se to ignorantski pokušalo u
Nazorovoj, nije devastirano u ime neke nove estetike.
Konture su bile zadane, samo je od potencijalnog lijepog i
zapuštenog – s par relativno sitnih sadržajnih novotarija –
napravljeno lijepo i uredno kupalište. To je jednostavna formula
koja bi se dala prekopirati na mnogo mjesta u gradu. Ali se ne
kopira. Niti se nagrađuje. Teško je ne sjetiti se u tom kontekstu
činjenice da su u vrijeme kad je pročelnik Jakšić već
uspješno zaokružio projekt Foginovog, neki drugi pročelnici i
djelatnici gradske uprave dobivali financijske nagrade
gradonačelnika za – čast izuzecima – prilično maglovite
uspjehe u radu.
Jednostavnost i efektnost iz slučaja Foginovog očito nisu pojmovi
na cijeni u lokalnim vladajućim strukturama. One to vole raditi
drugačije, duboko zaroniti u problem, kontemplirati,
savjetovati se, naručivati studije da bi na kraju otprilike
saznale ono što su znale i na početku. Gdje je sad misaona
ofenziva s brendiranjem grada? Jesmo li profitirali od toga što
nam je neki PR mudrac namijenio da budemo “grad susreta” , jesmo
li išta iz skupog dokumenta o brendiranju oživotvorili? Jesmo li
uopće imali što pretočiti u stvarnost? Koja je konkretna korist
od tog razbacivanja javnim novcem? Što se sve moglo napraviti za
milijune trošene na nikad provedene studije i projektne
dokumentacije, spomenimo samo opetovani fijasko s bazenom?
Puno pitanja, a malo odgovora. No strukture se ne daju
smesti. Nakon brendiranja dobit ćemo novo otkriće tople
vode i strategiju razvoja turizma s – ako su mediji
korektno prenijeli – razvojem kontinentalnog turizma i
aktiviranjem svih turističkih potencijala kao glavnim
odrednicama. Nema što, otkriće ravno onom u dokumentu o
brendiranju da su Zvijezda i četiri rijeke glavne značajke
Karlovca. Slijedi analiza, anketa među posjetiteljima,
odrednice, nacrti, tekst…Jao, da je tako krenuo Jakšić, danas bi
Foginovo bila šikara i drač, ali bi zato Jakšić u ladici imao
lijepo uvezenu studiju vredniju od troškovnika uređenja
kupališta. U redu, Foginovo je mikro projekt i ne
može se doslovno uspoređivati s projekcijom turizma općenito u
gradu Karlovcu, ali poveznice postoje. Turizam u Karlovcu, baš
kao i četiri rijeke i Zvijezdu nije potrebno izmišljati, sve je
davno, sedamdesetih i osamdesetih već sprovedeno u djelo.
Kongresni turizam, lovni i ribolovni turizam, “sportski” turizam,
to smo sve nekad prakticirali. Ali u sedamdesetima smo
imali dovoljno velik hotel koji na našu sramotu stoji kao
betonska avet na obali Korane već 20 godina. Treba nam veći
hotelski kapacitet i to će u strategiji turizma sigurno pisati.
Pisat će sigurno i da je logično da grad na četiri rijeke ima
auto-kamp jer u Karlovcu staju ponajčešće strani turisti u
kamperima kojima se ne žuri na more. I kad nemaju gdje, ponekad
prespavaju na nekom parkiralištu na periferiji. Nažalost, vlast
pita stručnjake kad su u pitanju zdravorazumske smjernice
smještene u neodređenu budućnost, a kad ima nešto u rukama onda
se ne konzultira s nikime. Uz nemoć da riješi pitanje ruševine na
lijevoj obali Korani, sve ukazuje na to da vlast polako stvara
novi spomenik ljudskoj gluposti na desnoj obali, jer nesuđeni
kamp polako ulazi u stanje ruine sa sve više korova, polupanih
stakala i nezaštićenih zidova. I to skupi spomenik od sedam
milijuna odštete prijašnjem investitoru jer ga se na sve sile
htjelo izgurati iz posla za koji je imao valjani ugovor. Izgled
tog zdanja možda nije bajan, može se rogoboriti i protiv
činjenice da bi tamo bilo parkiralište za kampere u zimskom
razdoblju, ali jedna zdrava investicija koja bi zasigurno
podebljala Karlovac na turističkoj karti danas za alternativu ima
jedno veliko ništa. Za turističke karlovačke smjernice ne
treba akademska razina, samo zdrav razum kao u slučaju
Foginovog. Foginovo je prije bilo prazno, sad je s
minimalnim ulaganjima prepuno i na Korani se može vidjeti sve
više zagrebačkih i inih automobilskih tablica. Nukleus dakle,
imamo. Na ideji velikog hotela treba raditi uporno poput mrava,
ali bilo bi nerealno očekivati da će novo zdanje izrasti prije
2016., ako ikad i izraste. Kamp na Korani, pa makar ravno iza
jablanova preko puta Srakovčića na desnoj obali, je logično i
jeftino rješenje. Možda bi Radman, kao dekan VERN-a i jedan od
onih koji će nam otkriti turističku toplu vodu, imao reći
koju na tu temu, a možda ni ne mora. Dragocjenije od njegovog
mišljenja i daleko praktičnije bi bilo ispitati kako to kamp
“Slapić” u Mrežničkom Brigu uspijeva svake godine privući sve
više gostiju iz zapadne Europe, i to već od početka
travnja. A ako Gradu treba objektivno mišljenje sa strane,
ne treba mu istraživanje profesionalne tvrtke, sa svojom
turističkom zajednicom ima dovoljno ljudi da svakodnevno provodi
autentičnu anketu po karlovačkim perivojima među strancima
koji većinom u Karlovcu stanu jer su se prije puta zainteresirali
preko informacija i slika na svemoćnom internetu.
U par navrata i potpisnik ovih redova upustio se u razgovor
sa stranim namjernicima, uglavnom jer su zatražili pomoć oko
plaćanja na automatu za parkiranje. Odgovor na pitanje što nam
treba, uglavnom se svodi na isto; “Bilo bi dobro kad bi mogli
parkirati kampere negdje drugdje osim na parkiralište”.
Nemojmo biti pretenciozni, Karlovac u turističkom smislu ne može
biti ni Las Vegas ni Ibiza, niti ima što ponuditi gostu dubokog
džepa željnom noćne zabave. Karlovac ima ljupku kontinentalnu
ljepotu, mir, zelenilo, bezbroj cesta za vožnju biciklom
(koje su i bez strategije odlično označene “plavim”
putokazima), i rijeke u kojima se može kupati što je
u zapadnoj Europi rijetkost. Goste moramo tražiti među ribičima,
lovcima, ljudima željnog mira, vožnje na biciklu i brčkanja u
rijekama. A takvi ne dolaze u coupe Mercedesima, već u
obiteljskim kamperima kojima treba auto-kamp. Hoće li nam studija
akademske razine otvoriti oči, ili će njena moguća “maglovitost”
i prevelika ambicija polučiti još jedno mrtvo slovo na papiru kao
alibi kako smo jednostavno presiromašni da napokon pomaknemo
stvari s mrtve točke? Uvijek ima lijeka, ali on se ne
krije u strategijama, nego malim, ali pametnim i financijski
lakim koracima. Uređeno Foginovo je jedan takav korak, zašto
auto-kamp ne bi bio drugi?