Razgovarao: Tihomir Ivka
Nezaobilazne Ray ban naočale, casual odjeća, jeans hlače i polo majica, to je Velimir Zajec u neformalnom izdanju ujutro na terasi kafića. Fini sako je tu kao naznaka izvanjske gospoštine. Zanimljivo, i komunikacija mu je u skladu s izgledom, opuštena i ležerna. Također s naznakom gospoštine. Ne podiže ton kako bi uvjerio novinara u svoje stavove, pokreti odaju dojam mirne i učtive, ali samouvjerene osobe. Sjeli smo porazgovarati o njegovom novom angažmanu sportskog direktora NK Karlovca, po mnogočemu unikatnom u dugoj karijeri legendarnog kapetana šampionskog Dinama iz 1982. Za početak, NK Karlovac nikad u povijesti u svojim redovima nije imao tako veliko nogometno ime, dok s druge strane Zajec nikad nije radio u tako malom klubu. Pretpostavili smo da novac nije bio jedina motivacija da preuzme funkciju u prvoligašu s Korane.
VZ: Ne, novac ni slučajno nije bio prva motivacija. Nije to nikakav misterij, ušao sam u klub prije svega na nagovor mojih prijatelja kojih u Karlovcu imam dosta. Nadalje, ja sam vezan za Karlovac, kad sam u Hrvatskoj više vremena provodim na svom imanju u Bencetićima, u Draganiću, nego u Zagrebu, tako da mi je Karlovac inače vrlo blizak. Na neki način, iako sam i ostat ću Zagrepčanin, osjećam pripadnost ovome gradu. Uz to, iz razgovora sam prepoznao želju ljudi u klubu da NK Karlovac postane stabilni prvoligaš i odlučio sam da im pomognem u tome. Karlovac je u svojoj povijesti znao proizvoditi izvrsne igrače, nažalost, u posljednje vrijeme to nije slučaj. U tom segmentu ćemo se puno angažirati, mislim da bi klub trebao u prvoj momčadi imati polovicu igrača iz vlastitog pogona. Karlovac kao nogometno središte s okolicom ima potencijal, nije tajna da se veliki igrači danas rađaju u okolici velikih gradova, u Zagrebu nažalost, da tako kažem, ima previše asfalta i previše kompjutera da bi djecu zanimala lopta kao klince s periferije. Da bi stvorili igrače trebat će i novaca i ljudi. Karlovac ima premalo ljudi koji imaju struku u malom prstu i iskustvo na vrhunskoj razini. U tom segmentu se isplati ulagati u ljude.
KAP: Vjerojatno ste snimili stanje u klubu i oko njega. Koji su dojmovi, za početak u infrastrukturnom smislu?
VZ: Vidio sam perspektivu. Karlovac ima jedan solidan stadion, naravno, nije to na vrhunskom europskom nivou, ali u hrvatskim uvjetima uvjeti za rad su vrlo solidni i cijeli taj kompleks se da bolje iskoristiti.
KAP: Vjerojatno ste pratili prvoligaški put NK Karlovca, bilo je tu afera, kadrovskih i financijskih problema. Vaš prethodnik Tomislav Ivković brzo je pobjegao iz Karlovca. Jeste li razgovarali s njim?
VZ: Nisam se čuo, ali ću se sigurno naći s njim. Tomo je moj prijatelj od igračkih dana. Iskreno, u ovom tempu događanja nisam ga stigao nazvati da se u miru porazgovaramo. Znam koje je probleme imao i znam da njegov odlazak zapravo nema veze s njim. On je jedan kvalitetan čovjek s nogometnim iskustvom i očito je u klub došao u jedno osjetljivo vrijeme nakon odlaska Pamića. Moram napomenuti da je Pamić napravio dobar rezultat s Karlovcem i mislim da mu se treba odati poštovanje za dosad postignuto.
KAP: Koje korake kao sportski direktor ćete prvo poduzeti? Vjerujem da je to usko vezano uz budžet kluba.
VZ: Dakako, sigurno da je budžet jedan od najbitnijih elemenata o kojima ovisi kvaliteta ekipe i rezultati. Jasno mi je da ne raspolažemo novcem kojim bi se mogli upustiti u neke velike kupovine igrača. Smatram da je stabilizacija kluba najvažnija u ovom trenutku. Pod tim mislim da je bitno osigurati stalni priljev sredstava, ne treba to biti ne znam kakav novac u hrvatskim okvirima, bitan je kontinuitet. Najvažnije biti precizan u dogovorima i u ispunjavanju obaveza, to daje temelje za miran i predan rad. Konkretno, ja ću se angažirati na organiziranje ozbiljne škole i mlađih pogona, u dugoročnim projektima je stvaranje jake baze krucijalno. S ozbiljnim radom Karlovac će moći izbaciti dva igrača godišnje koji će konkurirati za prvu momčadi. Naravno, to ne dolazi preko noći, to je proces. Ako je skala od nula do sto, rekao bih da smo sada na nekih 20. Znači, treba još puno raditi. U skladu s tim, vjerujem da će moj angažman u NK Karlovcu biti dugotrajan, s ljudima u klubu sam se dogovorio na 3 godine, što je dužina jednog polu-procesa u kojem se stigne puno napraviti.
KAP: Razgovarali ste s gospodinom Vukelićem. Je li vam dao garancije da će ova financijska stabilnost biti osigurana?
VZ: Gledajte, u takvom poslu nema garancija, naročito u današnjim vremenima. Ja sam iz razgovora vidio veliku želju i entuzijazam da se nešto napravi. E sad, od entuzijazma do realizacije sigurno je dugačak put. Meni se taj entuzijazam sviđa, to je nešto što iznova pokreće čovjeka i ako ga nema, onda ni novac nije garancija. Ja sam ga u Karlovcu vidio i zato sam tu.
KAP: Niste mijenjali puno klubova. Moglo bi se reći da je cijeli vaš sportski život vezan uz Dinamo i Panathinaikos. To su velike i sređene sportske sredine. Karlovac je za vas nova situacija u profesionalnom životu?
VZ: Istina je to, ali kad sam dolazio u Dinamo početkom devedesetih godina naišao sam na totalno rasulo, nije bilo bolje ni ’95. Jedini klub u kojem je sve bilo blizu idealnog je bio Panathinaikos, ali i tamo je bilo rezanja budžeta i štednje. Tako da mi situacija besparice i nije tako novi moment kako se čini.
KAP: Neki igrači iz prošle sezone su već otišli. Zna li se sad hoćete li se pokrivati s čim imate ili će se krenuti u kupovinu pojačanja?
VZ: Sigurno je da postoje neke rupe u prvoj momčadi. Roster je dosta slab na poziciji stopera i zadnjih veznih igrača. Temelj momčadi je solidni zadnji red. Imamo dva dobra golmana, ali nam zadnja linija nije na razini prve lige. Mislim da je na ta mjesta nužno dovesti pojačanja.
KAP: Trener Lušić je u zadnjih par kola pokazao da je sposoban premostiti šok odlaska trenera kojeg su igrači poštivali. Ima li istine u pričama da ste u Karlovac došli kako bi, ako se zaredaju loši rezultati u novoj sezoni, sjeli na trenersku klupu?
VZ: Nikad nisam s mjesta sportskog direktora sjeo na trenersku klupu, to se neće dogoditi niti u Karlovcu. Dobar odnos trenera i sportskog direktora kao mosta između svlačionice i uprave kluba je jako bitan i mislim se ponašati u skladu s važnošću tog odnosa. Lušića poznajem kao kvalitetnog igrača i dugogodišnjeg trenera. Razgovarao sam s njim i on ima ideje koje podržavam. Prije svega tu mislim na predanost filozofiji napadačkog nogometa. Traži brzinu, jednostavnost, što manje dodira, kombinatornu igru…Naravno, za takvu vrstu nogometa moraš imati igrače koji su u stanju odgovoriti na takve zahtjeve. Dosad je NK Karlovac ostvarivao rezultate igrajući jedan oprezniji defanzivni nogomet. Mislim da treba i u životu malo riskirati i igrati onako kako publika više voli.
KAP: Za kraj jedno nenogometno pitanje? Mi Karlovčani malo subjektivno gledamo na grad Karlovac. Kako se on čini čovjeku koji je obišao svijet, vraća se Karlovcu periodički i s vremenskim odmacima može bolje vidjeti napreduje li?
VZ: Bojim se da Karlovac ne napreduje previše zadnjih godina. Ova dizalica iza nas (na gradilištu Žitne kuće – op.a.), je valjda jedina koju sam vidio u centru grada u dugo vremena. Teško mi je gledati i razumjeti činjenicu da postoje fasade koje još imaju oštećenje od šrapnela, a od rata je prošlo skoro dvadeset godina. Da se tako nešto dogodilo mojoj kući, valjda bi je sam popravio, ne bi čekao nikog drugog. Hoću reći, čini mi se da ovdje vidim letargiju koju treba razbiti. Ne sviđa mi se ta učmalost i mislim da Karlovčani moraju uzeti stvari u svoje ruke.