Ako smo dosad i imali nekih iluzija da gradska vlast ima sposobnosti da odradi krucijalne poslove od javnog interesa, od današnje propale podnevne dražbe za ruševinu hotela Korana s pripadajućom zemljom, tu smo iluziju u potpunosti izgubili. Naime, opće je mišljenje, a tu se po javnim izjavama ne razlikuje ni gradsko čelništvo, da je atraktivna lokacija na Korani s ruinom na njoj, jedna od “debljih” sramota grada Karlovca, urgentno pitanje za rješavanje koje, eto, navršava već dvadeset godina nečinjenja i ponašanja u nesuglasju s uzusima dobrog gospodarenja. Da je politika bila oprezna i, pred prvu sudsku dražbu visoko procijenjene nekretnine s obzirom na njeno stanje, javnost pripremala da će ruševinu biti teško prodati za ozbiljan novac, možda bi danas mislili drugačije. No HDZ je već “prodao” hotel nekoliko dana pred prošle lokalne izbore, najavljujući ulazak američkog kapitala hrvatskih iseljenika kao gotovu stvar. Zapravo je Daliborka Jurković lažnom objavom prodaje za koju je “najzaslužniji upravo kandidat HDZ-a za gradonačelnika” to proljeće 2009. prodala jeftinu predizbornu foru ne bi li dala još malo vjetra u leđa Jelićevoj predizbornoj kampanji, dok su odnosi između njezinog političkog mentora Vukelića i Jelića još vladali idilični odnosi. Bez kasnije isprike za tu laž, što bi bio minimum političke korektnosti i ljudske pristojnosti, stizale su – sada se to jasno vidi – nove obmane. Ne tako davno, krajem prošle godine, u najavama prve dražbe krajem prošle godine, gradonačelnik je govorio o tri zainteresirana investitora “od kojih je jedan iz Karlovca”. U međuvremenu se podgrijavala atmosfera da je prodaja na dražbi gotova stvar, gradonačelnik se prijetio da investitori s lošim namjerama bolje odmah odustanu jer će promijeniti prostorni plan i napraviti zelenu površinu na mjestu ruine. Zanimljivo, u puno problematičnijoj prodaji zemljišta u Grabriku gdje je Grad imao sve u rukama i vodio igru, gradonačelniku nije padalo na pamet da se prijeti promjenama prostornog plana ako investitor tamo ne izgradi u početku obećavani kino sadržaj i vrtić. I bez prijetnji, zemljište u Grabriku je ostalo zelena površina, a na njemu se netko dobro obogatio. Do posljednjeg dana iz gradske uprave stizale su ohrabrujuće vijesti u vezi hotela, službene i kuloarske, pričalo se o mađarskom kapitalu, pa čak i interesu braće Mamić za taj atraktivni komad zemlje na Korani. Da je bilo tko za novac danas na dražbi uzeo “Koranu” iskreno bi zapljeskali gradskom čelništvu, bez da cjepidlačimo je li to njihova zasluga ili se jednostavno dogodilo. Ali, s obzirom da se nije javio baš nitko, da je dražba propala i da sad slijedi mjeseci nove procedure s neizvjesnim ishodom, to gradsko čelništvo je teško doživjeti drugačije nego kao skupinu blefera koja igra na kratko pamćenje javnosti. Ne toliko zbog same činjenice da i za trećinu procijenjene vrijednosti “Korana” nije prodana. Možda je i deset milijuna kuna za ruševinu hotela objektivno puno, ali onda se od vlasti očekuje mrvica iskrenosti, pošteno priznanje da se razgovaralo (ili nije) s potencijalnim investitorima i da je budućnost lokacije na Korani objektivno neizvjesna. Teza da bleferi vode ovaj grad zato jer se godinama očito svjesno obmanjuje javnost i laže, a ne poduzima se ništa, malo ili nedovoljno. Odgovorna vlast kojoj je stalo da razriješi gordijski čvor rugla na Korani bi podigla malu diplomatsku oluju u Hrvatskoj i bliskim inozemnim destinacijama da zainteresira moguće kupce, ova se nije sjetila ni oglasiti dražbu u nekom od nacionalnih glasila, kao najjednostavniji i efikasan način širenja glasa o poslovnim prilikama.
Ovakav ishod kad gradska uprava najavljuje investitore kao gotovu stvar, a ne pojavi se nitko temeljito potkapa i sve druge blagoglagoljive priče i obećanja iz gradske uprave. Poslije ovog slučaja kako vjerovati vlasti da zapravo išta konkretno radi na drugim neuralgičnim gradskim točkama, hotelu Central, na pitanju propadanja vojarne prodane Karlovačkoj banci, kinu, klubu za mlade, bazenu, Zvijezdi…? Jesu li sve najave krupnijih problema i projekata samo još jedan veliki blef? Slučaj propasti dražbe “Korane” nas baca u opravdanu sumnju. Razočaravajući epilog pokušaja prodaje hotela je nesumnjivo moralni i politički poraz jedne gradske politike. U bolje uređenim demokracijama poslije tako diletantski obavljenog posla (od neuspjeha “dovlačenja” investitora do lošeg PR-a), netko bi morao odgovarati, bar ponuditi ostavku, pa makar to bio i nadležni pročelnik. Nas čeka novi spin i novi blef.